Prošlotjedni posjet poljskog predsjednika Andrzeja Dude Zagrebu dao je dodatni poticaj odnosima između Hrvatske i Poljske koji su zadnjih par godina sve intenzivniji, kako politički tako i gospodarski.
Glavna tema razgovora Dude i njegove domaćice, hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, bile su pripreme za skorašnji susret Inicijative triju mora u Wroclawu na kojem će doći i američki predsjednik Donald Trump.
S poljskim predsjednikom Goran Andrijanić za Jutarnji list razgovarao je o budućnosti i geopolitičkoj viziji Inicijative koju su pokrenuli on i hrvatska predsjednica, kao i o situaciji u kojoj se trenutačno nalazi Europska unija i njegova zemlja.
U proteklih par godina odnosi između Hrvatske i Poljske intenzivirali su se s nekoliko susreta vas i hrvatske predsjednice. Jeste li zadovoljni brzinom s kojom ti odnosi rezultiraju konkretnim projektima i rezultatima?
– To jačanje suradnje dokaz je da naše zemlje povezuje niz zajedničkih interesa koji imaju i strateški karakter. S jedne strane, riječ je o sigurnosnim pitanjima. Hrvatska je aktivni član NATO-a, što dobro pokazuje i politička volja hrvatskih vlasti da pošalju svoje vojnike i tako pojačaju vojne grupacije u području istočne granice NATO-a. Hrvatska je, slično kao i Poljska, iznimno osjetljiva prema svim pitanjima važnim za održavanje mira u regiji jugoistočne Europe ili zapadnog Balkana. Jedan od temelja moje predsjedničke politike, koji je i prioritet u politici hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, jest jačanje obrambene spremnosti Sjevernoatlantskog saveza. Svjesni zahtjevnosti izazova koje stoje pred euroatlantskom zajednicom, trudimo se odgovoriti na njih na odlučan i jasan način.
Zato, među ostalim, povećavamo vojni proračun, odlučno se borimo protiv terorizma, čuvamo jedinstvenost u procjeni ruskog djelovanja u Ukrajini. Dopuna tog svrhovitog savezništva jest i bilateralna suradnja između naših specijalnih postrojbi kao i suradnja vojnih učilišta. To su konkretni i opipljivi učinci bliskoga savezništva Poljske i Hrvatske.
Također, došli smo do zaključka kako, vodeći računa o spomenutim zajedničkim interesima, možemo predložiti i nešto više, stanovitu novu vrijednost kojom obogaćujemo europsku politiku. U želji da sačuvamo jedinstvenost euroatlantske zajednice odlučili smo, zajedno s hrvatskom stranom, pokrenuti Inicijativu triju mora. Ta forma regionalne suradnje 12 zemalja članica EU koje su smještene na području između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora ima za cilj dovesti do jače infrastrukturalne integracije i učinkovitije gospodarske suradnje u Srednjoj Europi. Ta je ideja svoj konkretniji, politički oblik započela poprimati tijekom 2015.
Danas iza sebe imamo prvi forum Incijative održan u Dubrovniku, nekoliko susreta vanjskopolitičkih savjetnika predsjednika država članica Inicijative, a pred nama je drugi forum Inicijative na kojem će sudjelovati i predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump.
Srednja Europa prirodno je okruženje za naše djelovanje. Povezuje nas zemljopisna zadanost, sličnost u izazovima pred kojima su trenutačno naša gospodarstva, kao i jake povijesne i kulturne paralele. Vrijeme je da taj kapital koji postoji na razini našeg identiteta pretvorimo u konkretne gospodarske, prometne, energetske i projekte zaštite okoliša koji će povezati naša društva.
Treba napomenuti kako naš cilj nije bilo kakvo negativno djelovanje koje bi ugrozilo jedinstvo Europske unije. Upravo suprotno, radeći na stabilnosti Srednje Europe, želimo Uniji dati pozitivan impuls koji će pomoći još kvalitetnijem funkcioniranju europskog tržišta, još intenzivnijim gospodarskim kontaktima, trajnijoj prometnoj integraciji i većoj energetskoj sigurnosti. To je popis ostvarivih političkih ciljeva na čijoj realizaciji trebaju raditi kako zemlje Srednje Europe, tako i Europska unija kao i svi globalni partneri koji su zainteresirani razvojem atraktivnih i profitabilnih tržišta u tom dijelu Europe.
Koje su bile glavne diplomatske teme i ciljevi vašeg posjeta Zagrebu?
– U Zagrebu smo se fokusirali prije svega na tri ključna pitanja: novom skorašnjem forumu Incijative triju mora, pitanjima sigurnosti, prije svega onima povezanim sa situacijom na Balkanu, te promoviranju gospodarskih veza između Poljske i Hrvatske.
U zadnjoj smo fazi priprema za forum u Wrocławu. Dolazak predsjednika Trumpa kao i gotovo svih predsjednika država Inicijative predstavlja ne samo organizacijski nego i politički izazov. Teme razgovora s predsjednicom Grabar-Kitarović bile su nastavak suradnje u sklopu Incijative, partnerstvo s Europskom unijom, SAD-om i drugim zainteresiranim stranama, kao i planovima Inicijative za sljedeću godinu. Važna tema je i rad na konkretnim energetskim i infrastrukturnim projektima u regiji. Pitanja vezana uz sigurnosnu situaciju na Balkanu također su važna tema u odnosima Poljske i Hrvatske. Zagreb i Varšava zagovornici su politike “otvorenih vrata” u NATO-u. Moramo stoga težiti stabilizaciji balkanske regije što je povezano s dugoročnom stabilizacijom toga dijela Europe. Susreti s predstavnicima poljskog i hrvatskog poslovnog svijeta još su jedan logičan prioritet mog i predsjedničinog mandata, a već nekoliko godina svjedočimo dinamičnom porastu gospodarske razmjene.
Vi i naša predsjednica glavni ste zagovaratelji intenzivnije suradnje zemalja središnje i istočne Europe što je rezultirao i Inicijativom triju mora. Međutim, koliko su, po vama, narodi i vlade drugih zemalja svjesni tih prednosti koje takva suradnja može donijeti?
– Želim naglasiti kako se ne bi upustili u pokretanje Incijative triju mora bez pozitivnog očitovanja predsjednika zemalja Srednje Europe o toj ideji. Od 2015. Incijativa je nazočna u planovima i projekcijama srednjoeuropskih političkih vođa povezanih s regionalnom suradnjom, koja treba ojačati povezanost i jedinstvo Unije. Po meni, tri su glavna čimbenika pogodovala tome: vrijeme, mjesto i dobra iskustva. U vremenu krcatom kompliciranim izazovima za cijelu Uniju, koje se poklapa s trenutkom izražene stabilnosti i gospodarske snage naše regije, naš prijedlog je adekvatan odgovor na zajedničke zadaće. Oblast Srednje Europe treba integraciju na crti sjever-jug, a ona je dosad bila u sjeni naglašenog povezivanja na crti zapad-istok. Važnosti te druge za naš razvoj smo svjesni, ali moramo tražiti nove izvore političke snage za regiju i Uniju. Najbolji način za to jest iskoristiti bogato i kvalitetno iskustvo suradnje u našoj regiji.
Koliko se Inicijativa triju mora uklapa u neke političke vizije koje zapadne članice EU imaju za ovaj dio Europe? Postoji li određeno razilaženje između vizije koju imaju oni i one vizije koju Inicijativa zastupa?
– Europska unija pridaje veliko značenje povezanosti, jedinstvenosti i učinkovitosti zajedničkog tržišta. Ti ciljevi su i među prioritetima Inicijative triju mora. U tome vidim temeljnu i stratešku podudarnost u djelovanju. Naravno, u nekim zemljama članicama postoje različita mišljenja. To je i potpuno prirodno kada je riječ o organizaciji koju čini toliko zemalja iz različitih dijelova Europe, koje nerijetko imaju posve drugačije povijesno iskustvo. Međutim, jamstvo komplementarnosti i sukladnosti mora biti postojanje zajedničkih predznaka koje se odnose na najveće uspjehe europske integracije – zajedničkog tržišta, četiriju sloboda Europske unije i intenzivne gospodarske suradnje. To zajedničko političko postignuće koje je ostvareno na crti zapad – istok sada treba prenijeti i na područje sjever – jug. Raditi za dobrobit cijele Unije, ne za partikularni interes pojedinih prijestolnica.
U ovom trenutku puno se raspravlja o budućnosti Europske unije, krizi u kojoj se nalazi i mogućim konceptima njezina razrješenja. Kako Poljska vidi tu budućnost i kako gleda na ideju “Europe dvije brzine”?
– Puno ljudi ima osjećaj da se nalazimo u prijelomnom trenutku povijesti europskih integracija. To zahtijeva odgovarajuću dijagnozu situacije u kojoj se nalazimo. Po mome mišljenju, uspješna definicija problema koje treba riješiti prvi je korak prema ozdravljenju EU. Idući jest odgovarajući prijedlog institucionalnih reformi i možda, ako postoji potreba za tim, sadržaja međunarodnih ugovora na kojima je utemeljena. Govorimo li o problemima koje muče Uniju, ne možemo ne spomenuti nedostatak povjerenja građana u aktivnosti elita u Bruxellesu. To je proces koji za rezultat ima porast popularnosti protivnika europskih integracija i zagovornika napuštanja EU. Volja europskih političkih elita za nastavkom integracija neće biti dovoljno jako “pogonsko gorivo” za Uniju ne pronađemo li izvorišta razvoja koja će omogućiti ponovno izgraditi povjerenje prema EU u očima njezinih građana.
To je temeljni problem.
Svako pravno, strukturalno ili institucionalno rješenje za EU mora biti na tragu težnje za gospodarskom učinkovitošću. Mora također biti u suprotnosti s očekivanjima društva. To ne znači dublju političku integraciju Unije ili potrebu stvaranja podjela dijeljenjem Europe na “dvije brzine”. Poljska je odlučno protiv takve ideje.
A kako u svemu tome vidite mjesto Višegradske skupine?
– Višegradska skupina je prokušana forma regionalne suradnje. Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka pokrenuli su je u devedesetima, među ostalim i s mišlju o ubrzanju procesa integracije u Europsku uniju. Kada je taj cilj dosegnut, Skupina je ostala kao oruđe političkih konzultacija i projekata koji su za cilj imali približavanje naših društava i popravljanje sigurnosne situacije u regiji. Nikad među prioritetima Višegradske skupine nije bilo stvaranje alternativnih institucija koje bi bila ravnopravne Uniji ili NATO-u. Može se reći da je Višegradska skupina izrasla iz proeuropske orijentacije Srednje Europe i pretvorila se u europski usmjerenu arhitekturu odnosa u regiji.
Poljska, puno je puta rečeno, inzistira na pristupu koji poštuje suverenost država članica EU i konsenzus o glavnim pitanjima. Međutim, u stvarnosti taj pristup često ne funkcionira, što vidimo i iz aktualnog konkretnog primjera spora oko kvota za izbjeglice koji Poljska odbija. Vi ste čak i najavili mogući referendum o tome pitanju, sličan onome koji se dogodio u Mađarskoj?
– Riječ je o pitanju od temeljnog značenja za europsku politiku, pa i onu širu euroatlantsku. Malo pojednostavljujući, tu dvojbu možemo prikazati na sljedeći način – treba li mehanizam odlučivanja o politici Unije imati izvorište u onome građanskom, demokratskom i suverenom ili pak treba biti efekt odlučivanja uske grupe u koju će biti uvršteni prije svega vođe najvećih zemalja EU i najmoćniji predvodnici Unije. Pozivanje Poljske i drugih zemalja Srednje Europe na vrijednost suverenosti u trenutačnoj raspravi o stanju EU nije pokušaj nametanja neke politike koju bi trebao usmjeravati nacionalni interes shvaćen u uskom smislu. Prije je riječ o pokušaju vraćanja europskoj politici onog njezinog temeljnog sadržaja koji mora odgovarati interesima građana i društva. Suverenost, dakle, tu ima izvorno značenje koje se odnosi na onu točku gdje počinje politika – do preferencija i potreba društva. Situacija u kojoj bi EU i dalje iskazivala pogrešno shvaćen otpor prema potrebama svojih građana jest neprihvatljiva. Posebice ako govorimo ne samo o gospodarskim, nego i onim pitanjima koja su izravno povezana sa sigurnošću.
U posljednje vrijeme imamo posla s dvojbom o tome mogu li nacionalni interesi manjih i srednjih država biti ignorirani od strane “velikih igrača” ili ih ipak treba uzimati u obzir s mišlju o stvarnom jedinstvu našega kontinenta. Uvjeren sam kako je europski projekt donosio najveće plodove kada je bio građen na načelima ravnopravnosti, solidarnosti i supsidijarnosti.
Ta potrebna osjetljivost na situacije svih članica Unije, na njihove mogućnosti prilagođavanja zahtjevima koje nam postavlja ovaj trenutak, mora biti glavno načelo kojim će se europske elite voditi u europskim integracijama. Nametanje određenih rješenja i prijetnje sankcijama zbog odbijanja prihvaćanja izbjeglica su djelovanja koja će iz jasnih razloga buditi otpor zemalja Srednje Europe. Želimo kako bi pitanje preseljenja izbjeglica bilo potpuno transparentno, da odluka o prihvatu ovisi o izravnoj volji građana i zajednice.
Još jedna napetost između Varšave i Bruxellesa jest ona koja se tiče krize oko Ustavnog suda u Poljskoj. Europska komisija dovodi u pitanje neke odluke poljskih vlasti po pitanju Ustavnog suda. Kako vi vidite tu krizu i njezino razrješenje?
– Uvjeravam vas da Poljska poštuje i uzima u obzir sve izraze uznemirenosti Europske komisije i njezinih članica po tom pitanju. Poljska vlada, kao i ja osobno, u stalnom smo kontaktu s predstavnicima Komisije. Naši razgovori tiču se prije svega najvažnijih izazova koji stoje pred EU u području sigurnosti, gospodarstva i društva. Skoncentrirani smo na istinske probleme koji danas muče Uniju. To ne znači da ignoriramo dvojbe koje Komisija ima po bilo kojem pitanju. Trebamo međusobno voditi računa o stajalištima one druge strane. To od nas traži i partnerski odnos kakav želimo njegovati s predstavnicima Komisije. Želim još jednom potvrditi kako u Poljskoj funkcionira neovisni Ustavni sud koji bdije nad poštovanjem ustavnosti i zakonitosti.
Nedavno je jedno istraživanje u Poljskoj pokazalo kako su vašim sunarodnjacima jedan od omiljenih naroda – Hrvati. Između dva naroda očito postoje kulturne sličnosti i simpatije. Kako vi doživljavate Hrvatsku i Hrvate?
– Hrvatska je prekrasna zemlja u kojoj se na jedan poseban način isprepliću raznolikost i stalnost. Pripadnost Hrvatske sredozemnom i srednjoeuropskom kulturnom kontekstu, zajedno s uplivima balkanskog, stvorila je od vaše zemlje impresivan mozaik kulturnih i civilizacijskih utjecaja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
