Prof. Ryszard Legutko, poljski je političar i član Europskog parlamenta. Osim što je vrhunski intelektualac, on je i poznati disident iz vremena komunizma. On je i ugledni sveučilišni nastavnik s Jagielonskoga sveučilišta u Krakovu, stručnjak za filozofiju antike i političku teoriju. Legutkova stajališta o Europskoj uniji, duhu i kulturi modernoga Zapada, koja je iznio za Glas Koncila, ne žele čuti samo poljske novine i televizije, nego i neki najugledniji svjetski mediji kao što su američki »Wall Street Journal« ili francuski »Le Figaro«.
Komunizam je došao iz srca Zapada i tu nije strano tijelo
Njegova je misao da je komunizam u stvarnosti došao iz srca Zapada, te govori u intervjuu za Glas Koncila:
“Komunizam je došao iz srca kulture Zapada i u njoj nije nikada bio strano tijelo. Istina, Sovjeti, Kinezi i drugi dali su mu svaki na svoj način određeni oblik, no ideja je u biti zapadnjačka. I to je razlog zašto komunizam nikada zapravo nije bio shvaćen kao uistinu loš momak. Možda je jedino u Sjedinjenim Američkim Državama smatram zločestim momkom, no to nije trajalo dugo. Europa je bila posebno naklonjena komunizmu jer je on, prvo, predstavljao egalitarnu senzibiliziranost, koja je tako bliska srcu moderniteta, i drugo, jer je on predstavljao racionalnu organizaciju društva. Te su ideje i dalje ključne za ljevicu koja politikom Zapada dominira već neko vrijeme.”
EU parlament je izumio “eurogovor”, vrstu orvelijanskog novogora
I nastavio:
“Otkako je EU izumila »eurogovor«, neku vrstu orvelijanskoga novogovora, to je postao način na koji se izražavaju službene izjave i vode rasprave. Čak i kada su Britanci odlazili i kada su »veliki dečki« nametali svoje politike slabijim zemljama članicama, sve je bilo artikulirano u diskursu o europskoj solidarnosti i europskim vrjednotama. Za to postoje dva moguća i međusobno povezana objašnjenja. Prvo je da je licemjerje u EU-u dostignulo novu razinu. Licemjerja u politici ima na pretek, no Europska unija njime je jednostavno krcata. Drugo je objašnjenje da je »eurogovor« i monopol jedne ideologije stvorio »europskoga čovjeka« ili »zapadnjačkoga čovjeka« čiji je jezik vrlo ograničen i kojim može izraziti samo ideološke klišeje i predrasude. Vrlo je teško raspravljati o konkretnim stvarima i konkretnim problemima kada pred sobom imamo previše unaprijed pripremljenih formula i jezičnih rituala. Slušanje rasprave u Europskom parlamentu – ili bolje reći takozvane rasprave – može biti prilično bolno za sve koji poštuju komunikacijsku i estetsku funkciju jezika.”
EU parlament postao je mjesto ljevičarenja i netolerancije
U nastavku svog izuzetno zanimljivog intervjua u GK prof. Legutko je rekao:
Takav agresivni i prostački jezik protiv vjere nisam čuo ni u komunizmu
“Ne mogu se sjetiti da su se u ijednoj stvari koja je bit konzervativnoga identiteta, kao što je pitanje pobačaja, supsidijarnosti, obitelji i nacionalne države, suprotstavili ljevici. Oni su jednostavno patetični. Kada bih jednom riječju trebao opisati glavni problem zapadnoeuropskih konzervativaca iz tzv. glavne političke struje, ta bi riječ bila – kapitulacija..
Liberalizam je, u teoriji, nešto manje beskompromisan nego komunizam jer želi razvodniti obitelj, naciju i vjeru, no ne želi ih ukloniti. No odnedavno, kao posljedica rasta neomarksističkih ideologija, poput feminizma i »genderizma«, uz koje je liberalizam pristao i s kojima je ušao u savez, neprijateljstvo prema religiji i obitelji postalo je posebno nasilno. Kada čujem retoriku današnjih protukršćanskih križara u svojoj Poljskoj, koju se smatra najkatoličkijom zemljom svijeta, zgrožen sam. Tako agresivan i prostački jezik protiv vjere nisam čuo nikada u životu, čak ni u vrijeme komunističkoga režima.”