Komentar na članak
Rekordan broj Australaca na obljetnici Galipolja unatoč terorističkim prijetnjama
Pero Ercegovac – 25. 04. 2015.
Premijer Abbott je rekao što svaki premijer Australije je rekao prije njega. Ta dosljednost nacionalne politike od svih političkih stranaka prema svim žrtvama i veteranima je čak i važnija zato bih samo dodao mi trebamo ugledati u ovoj primjer još dublje. Nakon debakla Galipolija Australija je bila podijeljena. Protestanska konzervativna Australija je htjela uročavanja svih građana za prvi svjetski rat, katolička laburistička Australija je žestoko bila protiv. Došao do referenduma 1916. gdje katolici grupirani oko laburističke stranke su jedva pobijedili i tako je Australska ostala jedina dobrovaljačka vojska u tom ratu ali odmah nakon rata sve stranke i vjere su se dogovorile da taj dan će biti svetinja i ni jedna ideologija, ni jedna stranka ne smije nikada omaložavati veterane. Zato do dan danas svakog 25. travnja (tzv. ANZAC Day) u svakom glavnom gradu federacije, u svakom gradiću, u svakom selu veterani svih ratova se skupljaju, drže komemoracije pred zorom pred kipovima i vojnim mauzelajima nestalih vojnika, onda mirno marširaju kroz svoj grad, svaki vojnik zajedno u skupini sa svojim suborcima ispred stijega svojih brigada ili divizija, dok cijeli narod stoje sa strane po pločnicama i njima odaju počast. Svi veterani lijepo se obuku u odijelima sa svojim medaljama na prsima, ako je veteran pre star onda na kraju mimohoda taksist ih voze besplatno da oni mogu sudjelovati, ako veteran je umro u međuvremenu onda njegov sin ili unuk ima pravo hodati s njegovim suborcima noseći medalje pokojnog djeda ili tate. Na kraju svi dečki odu u dogovoreni pub ili klub veterana i naruče piva i pričaju sa svojim suborcima o ratu sve dok njihovi klinci ne dolaze po njih. Prekrasno je to iskustvo. I što je najvažnije svaki veteran se osjeti kao vrijedan i cijenjen dio društva, a svaki klokan zna da bez ih danas ne bi imao slobodu. I zato na kraju svakog skupa, nakon sviranja trubom u znaku poštovanja prema palim vojnicima, jedan vojnik koji sada služi u Australskoj vojsci će krenuti svojom puškom na ramenu prema svim veteranima i će glasno reći “Lest we forget” ili “Da ne zaboravimo”. I tako u tom društvu ne ćeš ni čuti ni jednu riječ protiv veterana. Svi naraštaji jednostavno drže do jednog zajedničkog stava: “ne trebaš se slagati s ovim ili onim ratom, ali vojnici nisu krivi i ih trebaš poštivati”.
