Celofan s mašnicama

I moj susjed, iznad mene, vlasnik je poda mog stropa. Trebao bih ga tužiti da mi ustupi svoj pod ili što?

Ne bi me čudilo da taj gosp. Miodrag postane nova ikona ljevice. Sad će vjerojatno početi dobivati i donacije za buduće sporove s Thompsonom.

Mene fascinira “celofan s mašnicama” u koji je odvjetnica Jadranka Sloković “umotala” ove lažljivce i kriminalce koji su Thompsonu provalili na terasu i još usto ugrozili osjećaj sigurnosti njegove (tada) maloljetne djece u vlastitom domu, a što se izgleda uopće ne uzima ni kao ozbiljna povreda prava djece ni kao posebna stavka u optužnici.

Čini se da i Sloković svjesno prešućuje taj dio priče, potencirajući svoje čuđenje zbog “krova koji je protuzakonito postao terasa” i “progona novinarke koja samo radi svoj posao”, a u čemu joj je pomagao “predstavnik stanara koji se ima pravo popeti na svoj krov”.

Prema Sloković, proizlazi da je u Hrvatskoj “novinarski zadatak” – koji se u ovom slučaju više temelji na voajerizmu negoli na profesionalizmu i istraživanju cjelokupne istine koja bi bila od javnog interesa. Važniji od sigurnosti djece koja se njime potencijalno ugrožavaju, odnosno da su prava novinara, susjeda i kriminalaca iznad sigurnosti djece.

Štoviše, šuti i pravobraniteljica za djecu pa čovjek iz svega može zaključiti da i krov i kuća imaju veća prava na sigurnost i pravnu zaštitu nego naša djeca.

Citiram dio izjave odvjetnice Sloković: “‘Ovo je prvi slučaj da DORH kazneno progoni novinarku koja je djelovala u interesu javnosti, nastojeći ukazivati na određena bespravna postupanja Marka Perkovića.

Dakle, ovdje se podiže optužnica iz razloga što je novinarka sa predstavnikom stanara se popela na krov kuće, gdje taj predstavnik stanara živi zajedno s ostalima, a koji krov je dvorište odnosno bazen M. P. Thompsona.

Oni se penju na krov kuće, a predstavnik stanara se ima pravo popeti na krov jer su tamo i ljestve. I jer on mora kontrolirati što se na krovu događa. Došlo je do apsurda da je krov kuće postao dvorište druge kuće. I to Marka Perkovića zahvaljujući radu Općinskog suda u Splitu, što je očigledno problem.

Ako novinarka smatra da je nešto nejasno i sporno i da javnost ima pravo znati na koji način se neke osobe tretiraju da im krovovi susjednih kuća postaju dvorišta, to dovodi do kaznenog progona.

Njezin motiv je bio isključivo da pokaže što se događa i na koji način se postupa od strane službenih tijela u Splitu. To je po meni jedini slučaj gdje je došlo do takve uzurpacije tuđeg dobra jer krov kuće ne može biti predmet prodaje. On je na neki način postao vlasništvo Marka Perkovića, ali nije prestao biti krov kuće u kojoj žive drugi ljudi i imaju pravo kontrolirati što se događa. Jer su tamo odvodi za lift, gromobrani i osigurava se sigurnost’ – smatra odvjetnica Sloković.”

Izvor: Jutarnji list