Komentar na članak
sjena – 17.05.2015.
Veliki broj obitelji iz Zagreba i okolice imao je barem po jednu osobu
koje su prošle golgotu Blajburga ili Križnog puta.Imao sam i ja ,prijatelji kumovi ,a mladji naraštaj je za to doznao ili početkom devedesetih ili pred smrt dotičnih.
Ukratko bi ispričao ,sudske procese iza 1945. Ujak mi je dobio od suca u Sarajevu 18 g.teške robije na temelju izjave srpkinja ,kako je vidjen pri jednom “klanju”. Ali paradoks,osudio ga sudac ,koji ga je osudio na šest mjeseci samice i to 1943god.isto u Sarajevu.Razlog spasio je židovsku obitelj(sproveo ih je prema Dubrovniku).a oni ga kasnije prijavili žandarmeriji (inace to navodno vrijeme pokolja je bio u samici ! )
Advokat je tu presudu pokazao sucu 1945 ,sa njegovim potpisom;”sudac kaže ,žalim ali takvo je vrijeme.
Takvih presuda u novoj demokraciji je bilo koliko hoćete .
P.S. crvene bi sa takvim pričama trebalo bombardirati svaki dan svaki sat .
Ante Čotić – 17.05.2015.
Neki će se iznenaditi,jedan stric ubijen u Mosoru od partizana,dva od straha od istog metka pobjegla u Brazil i Argentinu nakon rata,otac kao maloljetan i petnaesti u roditelja ostao sam od muških sa njima.
Vincel – 17.05.2015.
Nakon “oslobođenja” moja baka izgubila je supruga, oca,brata, sestru i dva djevera. Njezin svekar(moj pradjed) ostao je dakle bez tri sina. Skrbio je o osmero unučadi, siročadi bez oca.Jednog od njih 72. godine ubili su udbini krvnici. Tako velika stradanja u samo jednoj obitelji nisu bila rijetkost u hrvatskim krajevima nakon “oslobođenja”.
