Interpretativne izjave

Kao običan vjernik nekako mi je ljudski normalno i logično da se čovjek odrekne grijeha i kao u ispovjedi obeća Bogu da neće više griješiti kako bi dobio odrješenje od grijeha i blagoslov svećenika. Ako osoba nastavi živjeti u grijehu (u istospolnoj zajednici) iste minute nakon što iziđe iz ispovjedaonice ili nakon što dobije blagoslov, nekako mi je logično i normalno da se takva osoba nije odrekla grijeha, da i tokom ispovjedi nije namjeravala odreći se tog grijeha u budućnosti, nije Bogu obećala ne griješiti, te ispovijed, odrješenje od grijeha i blagoslov prema razmišljanju obična vjernika ne može biti valjan od Boga. Isus je Mariji Magdaleni rekao: “… Ja te ne osuđujem, idi i nemoj više griješiti”.

Sve je nekako običnom vjerniku bilo jednostavno do sada shvatiti i objasniti što se tiče vjere. A sad odjednom sve postade izuzetno zamršeno, komplicirano, filozofski (farizejski)… Svi bi vjernici trebali postati visoko obrazovani kako bi bili u stanju shvatili vjeru i poruke koje im se odašilju sa oltara ili katedre.

Čudno da je za “ništa se ne mijenja” potreban službeni dokument. A za opis od
“ništa se ne mijenja” ovoliko gornjeg teksta.

Interpretativne izjave niču kao gljive poslije kiše.
A nije tako težko razlikovati pojedinca i par (“blagoslove za parove u neregularnim situacijama i za parove istog spola” ).
Poljskoj biskupskoj konferenciji ne trebaju, kao ni Zambiji, Nigeriji, Malaviju, Kazahstanu…