Važno je uočavati manipulacije pojmovima. Stanić je ovdje dobro pojasnio manipulaciju pojmom milosrđa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Propustili smo prodiskutirati sad već neprevidivu povijesnu manipulaciju pojmom pomirbe koja se dobrim dijelom bila svela na primirivanje domoljuba da bi ih se lakše moglo gurnuti u stranu pa i dobrim dijelom fizički eliminirati. Takva “pomirba” je mučna i ogavna manipulacija, s dubokim i dalekosežnim posljedicama. Jednostavno, radilo se o skrivenom kontinuitetu mentaliteta i prakse koja je žarila i palila od 1945. do 1990. godine, te je onda i razumljivo zašto je i dan-danas moguće da saborski zastupnici izražavaju žaljenje zbog toga što “Udba nije likvidirala dovoljno hrvatskih emigranata” i da je 1945. “posao” bio “loše i šlampavo obavljen”.
Država u stvari nikad nije bila do kraja oslobođena. Od Titovog kadra i od Titovog nasljeđa. To da je Tito ostao u predsjednikovom uredu i na Trgu, i poslije 1995. godine, nije bila slučajnost već svjesna i promišljena politička odluka. Tko je i mislio da je za lustraciju prekasno i da i nije potrebna, ovim aktualnim zbivanjima oko udbaša i oko generala je imao mogućnost uvidjeti da je tema i te kako aktualna. Krvava petokraka se otela kontroli, stvar je otišla predaleko – treba odlučno krenuti sa zabranom i uklanjanjem simbola koji stoje, još uvijek, za eliminaciju Hrvata i Hrvatske. Prepuni su tih nakaznih simbola lijepi naši gradovi, parkovi i trgovi.
