Kad se govori o uskraćenim pravima LGBT… populacije, teško se može dobiti konkretan odgovor. Ipak, kad se malo više inzistira, na površinu isplivaju dva prava koja oni nemaju, a drugi imaju. To su pravo na brak i pravo na djecu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ne bih sad htio o tome zašto oni uopće žele brak i djecu, kad su godinama unatrag o tome govorili kao o nečemu suvišnom i prikladnom zaostalom načinu životu, to je druga tema. Ovdje ću naglasak staviti na dva spomenuta prava, i nekoliko problema koje ova tema vuče sa sobom.
Prvi problem tiče se same terminologije. Pravo na brak i pravo na djecu ne postoje. Ni za koga, pa tako ni za pripadnike LGBT… populacije. Ovo je klasični primjer slučaja gdje se nešto stavlja u razinu prava, pa se onda sebe automatski proglašava ugroženim ako mu se to „pravo“ ne ispuni. Brak je jedna od mogućnosti kojom čovjek može oplemeniti svoj život, nije nešto što mu zakonodavac mora zakonom omogućiti. Neki ljudi stupaju u brak, neki ne žele, neki žele, ali ne mogu. Puno je mogućnosti. Ali pravo na brak ne postoji. Pripadnici LGBT… populacije mogu živjeti zajedno, mogu svoj odnos pravno urediti kako god žele, mogu ga kolokvijalno zvati i brakom, stoga je ovo spominjanje prava na brak potpuno pogrešno.
Što se tiče djece, princip je isti, samo je stvar još osjetljivija jer govorimo o osobama. Zgrozim se kad čujem da se govori o pravu na dijete, kao da se radi o sladoledu ili igrački. Ne postoji pravo na dijete. Neki ljudi imaju djecu, neki nemaju, neki bi silno željeli imati, ali ne mogu. Puno je i heteroseksualaca koji ne mogu imati djecu, i za njih vrijedi isto. Ne postoji pravo na dijete, postoji samo pravo djeteta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Drugi problem kad govorimo o LGBT populaciji i „pravima“ koja su im uskraćena tiče se posvajanja djece. Često se može čuti kako je homoseksualcima zabranjeno posvajati djecu. To, tehnički, nije točno. Kako uopće znati ima li netko homoseksualne sklonosti? To nije egzaktan podatak koji se može iščitati s osobne iskaznice i koji se može provjeriti. Kod posvajanja djece govori se o istospolnim i zajednicama muškarca i žene, što znači da se naglasak stavlja na okruženje u kojem će dijete rasti. Dijete je ono koje bi trebalo biti najvažnije u ovoj priči, a to se često zaboravlja. Teoretski, mi možemo imati zajednicu dva muškarca ili dvije žene koji nisu homoseksualci. Ako njihov zahtjev za posvajanjem djeteta bude odbijen, znači li to da su oni diskriminirani zato što su heteroseksualci? Ne, to znači da su odbijeni jer zajednica dva muškarca/dvije žene nije prikladna za odgoj djeteta.
I tu se onda vraćamo na sami početak i na priču o „pravima“. Osobama LGBT… populacije niti jedno pravo nije uskraćeno. Prvo, zbog toga što ta prava na koja se oni pozivaju uopće nisu prava, a drugo, zbog toga što je nemoguće utvrditi kako je netko homoseksualac. To je opredjeljenje pojedinca koje mu nitko ne može uskratiti. Pripadnici LGBT… eventualno za nešto mogu biti uskraćeni tek kad svoju vezu žele izjednačiti sa zajednicom muškarca i žene, no to onda više nije zadiranje u njihova opredjeljenja i slobode, nego stvar interesa djeteta.
