Ništa iz povijesti naučili nismo

To je tako bilo i prije, a tako je i danas.
Veliko srpski projekt se olako pušta da se ponovno slobodno rasplamsa, da truje lokalno stanovništvo i da u konačnici poludi.

I ne nasjedajte na medijske spinove i umanjivanje te opasnosti sa onim klasičnim medijskim frazama: šta paničarite glupi desničari, pa njih je ostalo svega nekoliko postotaka, kakva vam je to opasnost… itd.

I zato se uporno puštaju i podcjenjuju velikosrpske propagandne aktivnosti po Hrvatskoj, obilato financirane od prekodrinskog entiteta, i to sve pod krinkom nekakve tobožnje kulture.

Pušta se svetosavski kler da u svojim vjerskim prostorima otvoreno izvodi sentimentalne četničke pjesme i da podlo truje svoju jadnu mladež, da veliča svece davno osuđene za monstruozne zločine te da ponovno oživljava zloćudne veliko srpske mitove o Kninu i Dubrovniku kao Dušanovoj zemlji itd.

Sve do jednom.

Ne ako već kada ponovo zakuha. A zakuhat će. Sigurno. Jer na istoku nažalost ništa nova. Koliko god se mi tome nadali ili to priželjkivali.

Normalizacija politike i suočavanje sa vlastitim grijesima iz prošlosti – nula bodova.

Upravo suprotno. Megalomanska, ekspanzionistička i zločinačka veliko srpska državna politika i dalje ima čvrst korijen u njihovom narodu i preko Drine ali i u dijelovima te manjine s ove strane. Koliko god im mi tepali “vlast im je zlih namjera, ali narod je drugačiji”.

To kratkovidno ponašanje i nojevsko guranje glave u pijesak naše politike i medija je teško shvatljivo svima nama u kojima sjećanje na bolne i tragične 90e još uvijek nije iščezlo.
Ništa iz povijesti naučili nismo. I zato sukladno drevnoj poslovici, izgleda kako ćemo biti osuđeni na njezino ponavljanje.

Nadam se najiskrenije da sam u krivu.

Jer želio bih svim srcem da sam u krivu. Radi jadnih običnih ljudi i naših i njihovih, radi naše i njihove djece jer najslabiji uvijek najviše nastradaju kada se problemi uporno ignoriraju pa naposlijetku eskaliraju.

Ali nažalost, rijetki su petki da sam ja u krivu.