Vrlo je izazovno i teško graditi društvo i državu narodu, koji je u svojoj 1300 – 1400 godišnjoj povijesti imao vrlo malo vremena koliko-toliko samostalno graditi sebe i brinuti se za svoje interese, a većinu vremena svoga postojanja morao se prilagođavati nekom “većem”, “starijem”, “boljem”, “pametnijem” ….
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Budimpešta…. Beč…. Budimpešta…. Beograd…. kratko vrijeme Zagreb…. Brüssel.
I svaki put na drugom, podre+enom mjestu.
I onda izazovi 21. stoljeća: kultura smrti, transrodna ideologija… Pa najnoviji izazov: umjetna inteligencija.
Ja to tehnološko postignuće ne bih nazvao inteligencijom, jer je rezultat unaprijed predprogramiran.
Od tog fenomena ne može, i ne trebamo bježati, već se jasno suočiti i obličavati ga sa stajališta kršćanstva.
Tu (opet!) kaskamo, ali još nismo zakasnili.
Hoće li se krema naše inteligencije i dalje baviti tričarijama, ili će smoći snage koncentrirati se na ono, što je za nas bitno? Hoće li naš doprinos EU-propisima opet izostati?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
