Komentar čitatelja
Petar Rajkovačić – 18.11.2015.
Tko to šeta mojim stazama?
Bol u prsima fantomska,dogorila mi svijeća,
dal netko mi je u duši posadio,korov mjesto cvijeća?
Tko ubio je osmijeh,na licu djeteta,
je li istina da na pomolu je,kraj mog duševnog svijeta?
Tko su ti koji me ne vole,zar me tako učila vjera,
da mržnjom razaram druge,postoji li ikakva mjera?
Zar ih je tako učila mati,da truju pelinom sve oko sebe,
Bože kad popih taj otrov,dal kad sam molio nešto tebe?
Poklekao jesam,jer podnijeti više ne mogu,
da smo leđa okrenuli ljubavi,i svemogućem Bogu?
Na meni kaput tuđi,tuđe patike na nogama,
ni ovo tijelo nije više moje,tko to šeta mojim stazama?
Ja šetam,jer sam danas slijep na oko,
osmijeh mi ukrala izdaja,zabijen je nož preduboko!
Ja šetam sam,mojim stazama,al ne vidim tebe,
jer spasio sam puno drugih,al nisam mogao i sebe!!
Stric Ivan!
