Treba li bolji dokaz od toga sto su “hrvatski” mediji?

Gđa Pinter je primjer za dokazivanje tendencioznosti hr medija. Da je kao Nobilo radila na optuživanju Hrvatske bilo bi je posvuda. S obzirom da je radila u korist Hrvatske faktički je izgnana iz javnosti. I to se može vidjeti i na drugim primjerima. A još su zanimljivi slucajevi onih koji su u određenom razdoblju bili oporba Tuđmanu ali ne iz neojugoslavenskih pobuda. Dok su takvi poput Banca ili Slobodana Prosperova Novaka u protu tuđmanovskoj fazi iskakali iz svake paštete, kasnije kad su se počeli kritički izražavati spram neojugoslavizma, nestali su iz javnosti. Treba li bolji dokaz od toga sto su “hrvatski” mediji?