No bila je tu zastava HOS-a, ”postrojbe koja nije ni sudjelovala u „Oluji“ i koja se već neko vrijeme u dijelu javnosti promovira nesrazmjerno s njenom ulogom u Domovinskom ratu
Što izraziti nakon ovih riječi ? Ponos, frustraciju ili zabrinutost ? Kako odgovoriti ?
Možda bi bilo bolje ovu energiju usmjeriti na reafirmaciju vrijednosti koje, kao bivši HOS-ovac smatram ključnima, a to su zajedništvo i poštovanje.
Tako bih, čisto iz zlobe, mogao dotične upitati kad je bilo lakše (ili hrabrije) biti pripadnikom BILO KOJE postrojbe koja je djelovala na prvoj liniji fronte?
Ljeto ’91 ili ljeto ’95 ?
Hoćemo uspoređivati Oluju, gdje većina sudionika četnika nije vidjela ni u tragovima, sa bitkom za Vukovar? Za Nuštar? O kojoj nitko skoro da i ne govori, a gdje se prvi put u Domovinskom ratu dogodilo da su Srbi neko mjesto napali a nisu ga osvojili. I gdje je HOS imao dominantnu ulogu.
Hoćemo li, zlobno ili ne, spomenuti kontekst vremena samog početka Domovinskog rata? JNA je još uvijek imala pune kasarne oružja, opreme i vojnika, sa aktivnim djelovanjem KOS-a, koji je mogao predstavljati prijetnju našim obiteljima… i Oluje ?
Mi nismo bili nikakvi nadljudi, nad-vojnici ni Supermeni. Bili smo poznati po tome što se nismo povlačili, pa je naš narod, kao i naši suborci iz gardijskih brigada i specijalnih postrojbi MUP-a, ako ništa drugo, znao da mi nećemo pobjeći.
Ako gospoda iz ovih vladinih udruga žele pomoći, neka se izbore za naknadu pripadnicima HOS-a za vrijeme provedeno u HOS-u. Jer tamo plaće nije bilo, nije bilo bolovanja, a bome ni oružja nije bilo na bacanje. A ni danas nemamo, usprkos narativu, reguliran status.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.