Iako šljiva predstavlja sve traženije koštunjavo voće na tržištu EU zemalja, posebice onih skandinavskih, Njemačke i Velike Britanije, Hrvatska ni u ovoj proizvodnji ne uspijeva postići dobre proizvodne rezultate, a posljednjih godina zbog različitih tržišnih poremećaja došlo je i do odustajanja i prestanka uzgoja šljive kod pojedinih većih proizvođača.
Ove godine se zbog mraza i lošeg vremena ponovo očekuje lošija proizvodnja nego što je to bilo prethodnih godina. Trenutna ponuda konzumne šljive, koja je velikim dijelom zamjena za nektarine i breskve koje imaju vrlo visoku cijenu, ove je godine dobra. No, na tržištu dominira uvozna konzumna šljiva čija se cijena kreće od sedam do deset kuna za kilogram, pokazala je analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
„Za razliku od Hrvatske čija proizvodnja šljiva ne pokazuje znakove oporavka i rasta, susjedne zemlje poput Srbije, BiH, pa i Sjeverne Makedonije, ali i Rumunjske uspješno razvijaju svoju proizvodnju, te osim konzumne šljive sve više plasiraju i izvoze različite proizvode na bazi ovog voća – od rakije, sušenih šljiva, kompota do pekmeza. Susjedna Srbija proizvodi oko 500.000 tona šljiva, proizvodnja u BiH se kreće od 150.000 do 200.000 tona, dok je Rumunjska također na 500.000 tona, pri čemu su u 2018. imali rekordnu proizvodnju od čak 830.000 tona. Podaci Državnog zavoda za statistiku za Hrvatsku pokazuju da je još 2008. godine ova proizvodnja bila 48.614 tona, od čega je više od 32.000 tona bilo za vlastite potrebe u ekstenzivnom uzgoju, a 2019. proizvodnja je bila samo 9403 tone “, ističe stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović, a prenosi instore.hr.
Jedan od ključnih problema je i to što se vjerojatno jedan veliki dio ove proizvodnje i prerade (posebice u rakiju i pekmeze), odvija u sivoj zoni koju je teško kontrolirati.
Hrvatska proizvodnja ostvaruje velike oscilacije koje su se posljednjih godina kretale od najviše 14.487 tona u 2018. godini, do nešto više od 8.000 tona koliko je urod bio u 2014. godini.
Prema službenim podacima šljiva se uzgaja na 4.500 hektara, uglavnom u Slavoniji i Baranji. U prošloj godini uvezeno je svježih šljiva u količini od 2.535 tona vrijednih 1,5 milijuna eura, dok je izvoz bio 845 tona za samo 540.000 eura. Najviše šljive stiglo je iz Srbije – 913 tona, Moldavije – 619 tona, Sjeverne Makedonije – 427 tona.
Prema nekim procjenama Hrvatska godišnje uveze samo oko 5.000 tona melase od šljiva za potrebe proizvodnje jakih alkoholnih pića, pretežito rakije. Kada uzmemo u obzir da je Šljivovica jedan od prepoznatljivih proizvoda koji se rado konzumiraju u turističkoj potrošnji te kontinuirano ima dobre izvozne pokazatelje, bilo bi nužno da se znatno poveća domaća komponenta u ovom proizvodu.
Domaći proizvođači jakih alkoholnih pića i drugih prerađevina svojom nabavnom politikom također mogu imati ulogu jačanja proizvodnje šljiva u RH.
„Kada se uđe u dublju analizu dolazi se do poraznog podatka da je svega nekoliko stotina hektara pod plantažnim uzgojem, što je s dobrim agrotehničkim mjerama jedan od preduvjeta za sigurne i dobre prinose svake godine, pa se događa da tek svake treće imamo dovoljno šljiva za pekmez, kompot, rakiju, a konzumna je kategorija još upitnija“, naglašava Kuskunović.
Hrvatski proizvođači imaju priliku da se kroz udruživanje i povećanje proizvodnje i investiranje u nove proizvode dodane vrijednosti okrenu izvozu, a to je moguće ostvariti prvenstveno preko domaćih otkupljivača, ali i preko trgovačkih lanaca koji posluju u Hrvatskoj, a čija tržišta imaju ogromnu potražnju i visoke cijene ovih proizvoda.
Postoje dobra prilike da Hrvatska na zajedničkom europskom tržištu iskoristi mogućnosti izvoza, ali se mora napraviti značajna promjena u proizvodnji, otkupu i preradi.
Treba ponuditi dovoljne količine, kvalitetu, konkurentne cijene.
Naravno, ništa se ne može napraviti bez bolje organizacije, udruživanja, te strateškog promišljanja ove proizvodnje.
