Vrijednost INE pala je u zadnjih pet godina između pet i šest milijardi dolara, izjavio je to u emisiji Hrvatskog radija Poslovni tjedan ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.
Žestoko je napao MOL za usporavanje pregovora i napravljenu štetu. Iako vjeruje u uspješan nastavak pregovora, Vrdoljak kaže da MOL za počinjenu štetu treba odgovarati.
Predložili smo novo korporativno upravljanje. Prvo su šutjeli o tome a na zadnjem pregovaračkom krugu su rekli da je to njima apsolutno neprihvatljivo. Nikad nisu htjeli jednu riječ reći o tome da li žele razgovarati o novom modelu upravljanja, jer ovaj model upravljanja ubija INU. Ubija mi tvrtku. Pet, šest milijardi mi je manje vrijedna nego prije pet godina, pa ja moram reagirat. Oni kažu dobar je model. Pa dobar je za MOL. Nije dobar za INU, izjavio je Vrdoljak.
A prema pisanju Jutarnjeg lista, studija koju su za hrvatsku Vladu uradili američka konzultantska tvrtka AT&Karney te Oil & Gas Consulting pokazala je da je nakon preuzimanja INA-e MOL hrvatsku stranu nepridržavanjem dogovora oštetio za čak šest milijardi i 200 milijuna dolara.
Nisu se pridržavali obveze proizvodnje i obnove rezervi te nisu obnovili rafinerije. Unatoč jamstvu da neće ući na tržište regije, MOL je i na taj način ugrozio poslovanje INA-e.
Na prošlotjedni nastavak dugo vremena prekinutih razgovora s MOL-om ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak došao je s upravo završenom ekspertizom, koja je mađarsku stranu ostavila bez riječi.
Analiza pokazuje da je INA izgubila na vrijednosti u svim segmentima poslovanja. Štete su nastale jer, suprotno ugovorima, INA nije zanavljala rezerve i proizvodnju ugljikovodika. Od 2009. do danas rezerve ugljikovodika – koje su temelj vrijednosti svake naftne kompanije – smanjile su se za 23 posto, a proizvodnja za 30 posto. Samo na nepridržavanju obveze o proizvodnji i obnovi rezervi ugljikovodika Ina je na gubitku od 5,6 milijardi dolara.
Da su rafinerije modernizirane sukladno planovima INA je mogla zaraditi dodatnih 564 milijuna dolara. Od 2009. do danas kapitalne su se investicije smanjivale po stopi od 40 posto godišnje, dakle, gotovo pet puta ukupno.
Da je Ina zadržala u vrijeme sklapanja ugovora s MOL-om važeći tržišni udjel u Hrvatskoj i proširila se, prema predviđanjima, na tržišta jugoistočne Europe, njen je promet u maloprodaji mogao biti gotovo 47 posto viši. Ali, potpuno suprotno ugovoru, MOL je ušao na maloprodajno tržište Hrvatske i Srbije i tako krao Inin prostor i prihod. Ukupno je poslovanje Ine danas na 17 posto nižoj razini od ulaska MOL-a. U sveobuhvatnoj analizi more je takvih podataka.
Na osnovu analize američki i hrvatski Vladini konzultanti predlažu promjenu upravljačkog modela: izdvajanje INE iz sustava MOL-a te podjelu upravljačkih odgovornosti sukladno vlasničkim udjelima, čime bi Hrvatska morala steći veći utjecaj na poslovanje kompanije.
