Sezona branja gljiva: ‘Ne beri one koje ne poznaješ!’

Čim jesen pokuca na vrata – većina lovaca na gljive u ruke uzmu košare i “pravac u šumu”. Kiše posljednjih dana nije nedostajalo, pa ne nedostaje ni gljiva. HRT-ova riječka ekipa krenula je u potragu šumskim putevima Gorskoga kotara.

“Ne beri gljive koje ne poznaš”

S košarom u ruci, pogleda uperena u tlo, u društvu iskusnih berača u potrazi su za gljivama. Osnovno pravilo u potrazi “ne beri gljive koje ne poznaš”, jer unatoč ljepoti, mogu biti varljive.

– Kada se ide u šumu treba prvenstveno obratiti pažnju na otrovnice. Smrtno opasna i vrlo otrovna je zelena pupavka, bijela pupavka, panterova muhara, nabrojio je Predrag Grubišić, Udruga gljivara “Ožujka”.

Znakovi trovanja javljaju se tek nakon šest sati, čak i jedan ili dva dana nakon konzumacije, a do onda već može uništiti jetru.

Nekoliko koraka dalje, evo još jedne takve. Lijepe, velike, ali ne i jestive ludare. No bogata je šuma i jestivim primjercima.

– Zelenjača, ona malo poplavi, uvjetno je jestiva, mora se prokuhati i ukusna je. Kad se prokuha, onda je u redu, rekla je Jagoda Pavletić, Udruga gljivara “Ožujka”.

Uspješan pohod u ovom društvu berača imala je najmlađa članica.

– Pohani vrganj je najbolji, mama ih napravi sa sirom i šunkom, poha ih i tako su najbolji i najfiniji, istaknula je Nikolina Jurković, beračica gljiva.

Uz vrganje nailazimo i na rujnice, kostanjevke, zelenjače.

– Gljivar obavezno mora imati košaru, nikako najlon, gljive u to ne idu. Mora imati štap da malo pošuška, a i da mu bude oslonac i jedan gljivarski nož, koji ima i četkicu za čišćenje, rekla je Pavletić.

Sušno ljeto, kišna jesen, gljive rastu u idealnim uvjetima, pa su posljednjih tjedana šume prepune berača.

A vrijede i pravila da se na staništu dio gljiva mora ostaviti, ne smiju se brati mladi plodovi, a ostali – samo uz dozvolu Hrvatskih šuma.