20. svibnja 1520. na planini Plješivici između Korenice i Bihaća u 45-oj godini života poginuo je hrvatski ban Petar Berislavić Trogirski, a – kao što mu nadimak govori – rođen je u hrvatskoj obitelji Berislavić u Trogiru. Umro je herojskom smrću na današnji dan spasivši pri tome nesebično živote dvojice hrvatskih mladića.
On je bio hrvatski ban, junak i tragičar hrvatske povijesti koji nikada nije izgubio bitku protiv muslimanskih Turaka.
Postavši hrvatski ban, posve se predao vojnim zadaćama, u prvome redu zaustavljanju turskog nadiranja prema zapadu i učvršćenju granica. Turskom prodoru znatno je pridonio poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju. Trebalo je točno 100 godina do velike bitke kod Siska da Hrvati i kršćani okrenu vojnu prevlast u svoju korist. Zbog toga je veličina i herojstvo hrvatskog bana Petra Berislavića još veće jer je bio na braniku domovine i vjere u najteže vrijeme borbe sa jednom od najjačih sila ukupne svjetske povijesti.
Obavljajući tu odgovornu dužnost, Berislavić je postao jedan od brojnih junačkih tragičnih likova u hrvatskoj povijesti.
Zbog nebrige središnje vlasti za obranu velikog hrvatskog teritorija od Srijema do Dalmacije, ban Berislavić za potrebe obrane hrvatske domovine i kršćanske Europe rasprodaje vlastita imanja, kao i imanja bližih rođaka, te uvodi izvanredne namete i poreze. Sve su te žrtve i ulaganja urodila plodom, jer je Berislaviću na taj način omogućeno da se usprotivi turskoj sili. Osobito važne bile su bila njegove pobjede 1513. na samu Veliku Gospu kod Dubice na Uni, te obrana Knina, Skradina, Ostrovice i Jajca. Pobjeda kod Dubice dala ponovno nadu kršćanima da se mogu obraniti pred naizgled nezaustavljivom muslimanskom vojskom.
U planini Plješevici, negdje između Korenice i Bihaća na Uni, ban je sa svojih 300 ratnika razbio i natjerao 800 turskih vojnika u bijeg. Prigodom potjere ban je zaostao zajedno sa svojom dvojicom mladih pomoćnika zbog nezgode s konjem. Baš kad su riješili problem s konjem, na njih je iznenada navalilo oko 60 Turaka.
Ban je naredio svojim mladim pomoćnicima da bježe, te je ubivši nekoliko turskih vojnika, s mačem u ruci junački poginuo. Bilo je to 20. svibnja 1520., a opća žalost za banom kojeg su Hrvati voljeli kao oca zavladala je u Hrvatskoj, te širom Europe.
