Banovina Hrvatska je izraz stoljetne želje hrvatskog naroda za vlastitom državom i slobodom. Ujedno to je prijelazni i izvanredni pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja unutar prve Jugoslavije u zaoštrenim unutrašnjim i vanjskim prilikama uoči 2. svjetskog rata. Status Banovine Hrvatske gotovo je bio federalni. Drugi svjetski rat donio je trenutni raspad Jugoslavije, a time i nestanak Banovine Hrvatske.
Na današnji dan 26. kolovoza 1939. uspostavljena je Banovina Hrvatska. Nastala je na temelju sporazuma Dragiše Cvetkovića, predsjednika vlade prve Jugoslavije i Vladka Mačeka, vođe hrvatskog naroda, čelnika HSS-a i Seljačko-demokratske koalicije koja je bila vodeća politička snaga u Hrvatskoj.
U hrvatskom narodu smatrana je prijelaznim oblikom prema ostvarenju želje hrvatskog naroda – vlastite slobodne i samostalne države.
Pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja
Banovina Hrvatska rezultat je pokušaja rješavanja hrvatskog pitanja i stvaranja mogućnosti za opstanak jugoslavenske države u okolnostima zaoštrenih europskih političkih prilika uoči II. svjetskog rata. Osim toga unutrašnje prilike u prvoj velikosrpskoj Jugoslaviji nakon ubojstva Stjepana Radića, „šestojanuarske diktature“, ubojstva srpskog kralja Aleksandra, kao i plebiscitarne podrške gotovo svih relevantnih hrvatskih političkih skupina Vladku Mačeku na izborima 1938. prinudile su Beograd na pregovore i ustupke koje su tražili vođe hrvatskog naroda. Hrvatska strana smatrala je utvrđena rješenja privremenima, tj. etapom u cjelovitu preuređenju jugoslavenske kraljevine.
Banovina Hrvatska uspostavljena kao privremena i izvanredna mjera
Banovina Hrvatska uspostavljena je na temelju članka 116. Ustava iz 1931., dakle kao izvanredna mjera, uz istodobno raspuštanje Narodnoga predstavništva, kako bi se izbjeglo neizvjesno potvrđivanje Uredbe u Narodnoj skupštini. Njezinom uspostavom bitno su se promijenile političko-teritorijalna organizacija i ovlasti vlasti Kraljevine Jugoslavije, jer je stvorena zasebna jedinica sa širokim ovlastima u području zakonodavne, upravne i sudske vlasti s obilježjima državnosti, koja su je približavala statusu federalne jedinice. Banovinu Hrvatsku činile su dotadašnje banovine Savska i Primorska te kotari Dubrovnik, Ilok, Šid, Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica, dakle najveći dio područja Kraljevine Jugoslavije s većinskim hrvatskim pučanstvom. U njezine su ovlasti preneseni poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, tjelesnog odgoja, pravde, prosvjete i unutarnje uprave, tj. većina poslova, osim vanjskih, vojnih i sigurnosnih te onih poslova koji su osiguravali jedinstveni gospodarski i novčarski sustav.
Prvi ban Banovine Hrvatske bio je I. Šubašić.
Oduševljenje Hrvata, negativna reakcija dijela hrvatskih Srba i raspad Jugoslavije
Po prvi put još od srednjeg vijeka, većina hrvatskog naroda se našla u jednoj teritorijalnoj jedinici. Hrvati su dočekali stvaranje Banovine kao prvi korak prema hrvatskoj nezavisnosti.
Reakcija srpskog stanovništva u pojedinim kotarima Banovine Hrvatske uslijedila je odmah. Javno je zatraženo pripajanje srpskom dijelu države (iz određenih srbijanskih političkih krugova dolazila je parola “Srbi na okup”). Događaji koji su uslijedili bili su tek uvod u Drugi svjetski rat i stvaranje Nezavisne Države Hrvatske koja je propala 1945.
Jedva održavana, vlada Cvetković-Maček je srušena nakon pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, kada je 27. ožujka 1941., uz pomoć zapadnih obavještajnih službi, izvršen vojni udar generala Dušana Simovića, te umjesto regenta Pavla, punoljetnim je proglašen kralj Petar II. Stalna politička i socijalna kriza u zemlji dovela je Jugoslaviju do trenutačnog raspada u travnju 1941., gotovo trenutnim raspadom jugoslavenske (uglavnom srbijanske) vojske, kada srpski kralj i vlada kukavički bježe u inozemstvo ostavljajući srpski narod u rukama nacista. Raspad Jugoslavije, sazdane na velikosrpskoj hegemoniji i represiji, pokazao je njezinu povijesnu slabost, jer su je napustili svi, pa i sam dvor i vlada.
Sličan scenarij raspada se dogodio i 1991. prilikom raspada druge umjetne (uglavnom) velikosrpske tvorevine – komunističke Jugoslavije.
Izvor: enciklopedija.hr/narod.hr
