Na današnji dan, 3. kolovoza 1995., izdana je zapovijed srpskog generala i ratnog zločinca Ratka Mladića pod nazivom „Direktiva br. 8“ kojim se srpskim snagama naređuje ofenziva protiv snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH sa ciljem sprječavanja operacije Oluja i ratnog preokreta u Hrvatskoj i BiH.
Zapovijed je izdana u sklopu velike srpske protuofenzive “Vaganj 95” do koje je došlo zbog izuzetnih uspjeha hrvatskih snaga 1994. i 1995., te dovođenja najvećeg srpskog uporišta Knina u poluokruženje.
Ofenziva je trebala krenuti 5. kolovoza 1995. u 6 sati, ali Oluja je krenula dan ranije….
Sastanak predstavnika Republike Srpske i tzv. SAO Krajine – planiranje ofenzive
Krajem srpnja 1995. odlučivao se ishod ratova u Hrvatskoj i u BiH. To su znali vojni i politički vrhovi, kako u Hrvatskoj i Srbiji, tako i oni u Republici Srpskoj, u tzv. Republici Srpskoj Krajini te oni u Sarajevu. Svi su već znali za učinke masakra koji su Mladićeve snage počinile u Srebrenici, a pred padom je bila bihaćka enklava, koja je bila četiri-pet puta brojnija od srebreničke.
30. srpnja 1995. održan je sastanak u Bosanskom Petrovcu. Nazočili su vojni zapovjednici dviju srpskih vojska iz BiH i Hrvatske, na čelu s generalima Ratkom Mladićem i Dušanom Lončarem iz Knina. Nazočili su još i obavještajni pukovnik Mihajlo Knežević, iz ‘VRS’ generali Manojlo Milovanović, Momir Talić, Boško Kelečević, Milan Ninković, Momir Zec, Radivoje Tomanić, Milan Gvero, Zdravko Tolimir, predsjednici općina Banje Luke, Drvara, Bosanskog Petrovca, Bosanskog Grahova, Srbobrana, Mrkonjić Grada, Ključa, Sanskog Mosta, zapovjednici brigada iz sastava 2. kk ‘VRS’, a iz vrha Republike Srpske Biljana Plavšić.
Sve ovo govori o važnosti planirane akcije “Vaganj 95”, i želje da se spriječi katastrofa srpske vojske koja se nazirala u ogromnim neuspjesima protiv odlučnijih, hrabrijih i motviranijih hrvatskih snaga.
Plan deblokade Knina i povratka teritorija
Planirano je sa 80.000 vojnika pokrenuti ofenzivu na snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, vratiti Grahovo i Glamoč, uzeti Kupres, Livno (“i izbiti na crtu iz 1992.”, piše u dokumentu), radi ostvarivanja ratnog preokreta. Mladić za prvu fazu, oslobađanje Grahova, razbijanje neprijatelja u Grahovskom polju i na planini Šator, blokadu snaga na Dinari i prodor prema Glamoču, daje od šest do osam dana. U drugoj etapi traži oslobađanje Glamoča u roku od pet do sedam dana. “U trećoj etapi u trajanju od 16 do 30 dana osloboditi Kupres i izbiti na liniju Čelebić – Kruge – Donji Malovan – Zvirnjača – Vukovsko polje – Kupreška vrata”, naređuje u dokumentu.
Oluja počela dan prije Vagnja – veliki protunapad Srba 13. kolovoza
Ofenziva hrvatskih snaga krenula je u napad dan prije Mladićevih, 4. kolovoza, u 5 sati ujutro, što je iznenadilo ratnog zločinca iz Srebrenice. Snage 7. varaždinske i 4. splitske brigade su pod vodstvom generala Ante Gotovine krenule prema Kninu pa je iznenađeni Mladić tek ostao držati postojeće pozicije u BiH.
Međutim, priprema srpske vojske za “Vaganj 95” zadala je velike probleme hrvatskim snagama. Da je “Vaganj 95” bio vrlo ozbiljna operacija, svjedoči najveći protunapad Srba 13. kolovoza, kada je na tri dana prekinuta prometnica Knin-Grahovo sa koje su se hrvatske snage bile prisiljene povući. Trajni gubitak te prometnice stavio bi Knin u težak položaj. Razlog srpskog protuudara bio je “zbog poljuljanog borbenog morala svojih postrojba, ali i očitog nezadovoljstva i osjećaja nemoći civilnog puka, vratiti izgubljene položaje i presjeći komunikaciji Knin – Bosansko Grahovo, te zauzeti važnu točku – prijevoj Derale, ući u Grahovo i ostvariti pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu.”, kako je “Vaganj 95” i predviđao.
U toj malo poznatoj trodnevnoj bitci za komunikaciju Knin-Grahovo hrabra i motivirana Hrvatska vojska uz potporu HVO-a uspjela je poraziti srpsku vojsku i nezaustavljivo krenuti prema Drvaru i Banjoj Luci.
