Dr. Ivo Protulipac bio je veliki domoljub i borac protiv velikosrpske hegemonije, poznat kao izuzetno moralan, častan i plemenit čovjek.
U Trstu su ga ubili Udbini egzekutori kao prvu žrtvu te zločinačke tajne službe u inozemstvu. Bio je vrlo blizakfmer s vodstvom HSS-a u staroj Jugoslaviji.
Ubojstvo Udbe
Na današnji dan, 31. siječnja 1946., godinu i pol dana nakon završetka rata, u Trstu je ubijen ugledni hrvatski odvjetnik i katolički aktivist dr. Ivo Protulipac. Ubio ga je Gino Benčić, pripadnik Udbe iz Sušaka, i to kao prvoga hrvatskog emigranta ubijenog nakon rata. Nakon toga mnogi su hrvatski emigranti i domoljubi ubijeni diljem svijeta, na teritoriju raznih država u kojima je operirala i provodila svoje paklene planove zloglasna komunistička tajna služba.
Jugoslavenska Udba bila je najaktivnija u ubijanju političkih protivnika u inozemstvu od svih tajnih službi komunističkih zemalja. Udba je jednostavno bila nešto što daleko nadilazi tajnu službu jedne države, to je doslovno bila organizacija koja je provodila državni terorizam, kako u Jugoslaviji, tako i u svijetu.
Rijetko kada je moderna europska povijest iznjedrila nešto malignije i odvratnije od Udbe.
Udba je bila stroj za uništavanje i utjerivanje straha u provođenju najtotalitarnijeg i najmalignijeg društvenog sustava koji se pojavio uopće na kugli zemljaskoj: lukavog, podmuklog i natopljenog krvlju nevinih ljudi – pakla komunizma.
Osnivanje Hrvatskog orlovskog saveza i Križarske organizacije
Dr. Ivo Protulipac, rođen u Hrnetiću kraj Karlovca 4. srpnja 1899. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju pohađa u Karlovcu. Pravo je studirao u Zagrebu, te je promoviran na čast doktora prava 1923. godine.
Dr. Protulipac, dr. Ivan Merz i još nekoliko drugih njihovih suradnika osnovali su 16. prosinca 1923. HRVATSKI ORLOVSKI SAVEZ, tj. Orlovsku organizaciju i time se hrvatsko Orlovstvo odijelilo i osamostalilo od slovenskog Orlovstva.
Bl. Merz je umro 10. svibnja 1928. a Orlovska organizacija postojala je sve do 1929. kada je nakon srpske Šestosječanjske diktature bila nasilno dokinuta u prosincu te iste godine. Odmah sljedeće godine u siječnju 1930. godine osniva se nova Križarska organizacija za hrvatsku katoličku mladež u koju ulaze odmah svi članovi bivše Orlovske organizacije a kasnije i mnogi drugi. Formalni osnivači Križarske organizacije bili su: dr. Ivan Protulipac, dr. Avelin Čepulić, Marica Stanković i isusovac p. Josip Vrbanek.
Nova organizacija posredovanjem p. J. Vrbaneka upisana je u veliku međunarodnu vjersku organizaciju Apostalata molitve čiji se odio za mladež tada zvao “Euharistijski križari” od čega je i hrvatska Križarska organizacija dobila ime. Tim članstvom u međunarodnoj organizaciji Apostolata molitve, koja i danas postoji također i u Hrvatskoj, hrvatsku Križarsku organizaciju priznale se tadašnje beogradske vlasti Kraljevine SHS premda su tijekom njezina djelovanja često progonili njezine vođe i članove među njima i dr. I. Protulipca. Dr. Ivan Protulipac bio je prvi kojega su komunističke vlasti ubile u inozemstvu, ali i prvi čiji su posmrtni ostaci vraćeni u domovinu kada je Hrvatska postala slobodna. Bilo je to 24. lipnja 1993. godine. Sahranjen je na Mirogoju u grobnicu obitelji Merz na mjesto svoga prijatelja i suradnika bl. Ivana Merza, čije tijelo je još 1977. god. preneseno u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu.
Plemenit, dobrotvor i častan čovjek
Jedna je od najvećih osoba hrvatske povijesti u staroj Jugoslaviji, plemenit, dobrotvor i častan čovjek, omiljen u hrvatskom puku.
Diktatorski režim stare Jugoslavije progonio je dr. Protulipca. Prvih dana Križarstva bio je uhićen i proveo je u zatvoru u Zagrebu mjesec dana, što je poslije opisao u svom prikazu „Iz prvih dana Križarstva“ (NEDJELJA, 1936.). Kad ga je njegov otac došao pohoditi 1930. u zatvoru, Ivo mu je rekao riječi koje su imale proročanski prizvuk: „Ja sam svoj put zacrtao i znam zašto. Bez obzira što se dogodilo neka nitko za mnom ne plače. Bog živi!“
Komunistički potoci krvi koji su tekli hrvatskim selima i gradovima
Na kraju rata Ivo Protulipac je zajedno sa stotinama tisuća Hrvata napustio domovinu pred nadirućim ubilačkim hordama boljševičkih partizana i sklonio se u Italiju da bi izbjegao komunističko ludilo i potoke krvi koji su tekli hrvatskim selima i gradovima.
Došao je do Rima i tamo bio na sigurnom. Međutim, saznavši za brojne hrvatske izbjeglice i njihove tragične sudbine vratio se u Trst da bi im pomagao u snalaženju i transportu u sigurne zemlje Zapada.
Tu ga je zatekla nasilna smrt iz ruke komunističke Udbe za koju je bio opasan jer je bio omiljen u hrvatskom narodu i poznat kao plemenit, pobožan, mudar i častan čovjek. Kao takav smetao je, jer su u vremenima previranja i uspostave diktature, komunisti gledali da unište svakoga tko je bio potencijalno opasan u demokratskom i humanističkom smislu, koga bi ljudi mogli slušati.
Slične sudbine dr. Protulipca i kardinala Stepinca
Zato je sudbina dr. Protulipca i kardinala Stepinca vrlo slična – obojica su bili vrlo cijenjeni u hrvatskom puku i njihova riječ, osobito Stepinčeva, imala je izuzetnu težinu. A totalitarizam, pun mržnje i mizantropije, gladan vlasti i krvi, to jednostavno ne trpi.
Bio je žrtvom atentata u Trstu 31. siječnja 1946. godine. Ubijen je na ulici iz revolvera s prigušivačem. Ubio ga je izaslanik jugoslavenskih komunističkih vlasti Gino Benčić (pretpostavlja se da to nije bilo pravo ime ubojice). Saveznici, pod čijom upravom je bio Trst nakon rata, odmah su uhitili ubojicu.
Nakon ubojstva i uhićenja ubojice, jugoslavenske komunističke vlasti uhitile su na granici dvojicu engleskih oficira koji su navodno, prešli na njihov teritorij. Veoma brzo izvršena je razmjena i ubojica se vratio onima koji su ga poslali da izvrši ovaj zločin. Dr. Protulipac poginuo je kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod i za svoje ideale, a ostavio je uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.
Komunistički zločinci su, naime, uvijek brižno brinuli za svoje egzekutore i naredbodavce od samih početaka nasilja do današnjih dana što je davalo sigurnost Udbašima i ubojicama da mogu slobodno ubijati i mučiti po svijetu i domovini.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
