Foto: Snimka zaslona

Na današnji dan 4. kolovoza 1995. u ranim jutarnjim satima (oko 5 sati) započela je hrvatska vojno-redarstvena akcija Oluja.

Bila je to najveća vojna akcija Hrvatske vojske i policije prilikom koje je razbijena fašistička tvorevina stvorena na ubijanju, progonima i etničkom čišćenju pod imenom tzv. Srpska autonomna oblast Krajina.

Tu tvorevinu Srbi su namjeravali priključiti Velikoj Srbiji.

U operaciji Oluja oslobođeno je 10.400 km2 hrvatskog teritorija pod okupacijom, a to je gotovo 20% površine Republike Hrvatske. U akciji oslobađanja poginula su 174 hrvatska vojnika, najmanje 1,100 je ranjenih, 3 su zarobljena i 15 je bilo nestalih.

Prvi dan Oluje – tijek operacije

Južno bojište (od Velebita do sinjskog kraja) – probijene linije prema Kninu i na Velebitu

Napadnuti su svi položaji neprijatelja na prvoj crti južnog bojišta od Velebita do Dinare. Nešto više teškoća je bilo na Velebitu na smjeru napada 2. i 9. brigade. Neprijateljeva obrana na prednjem kraju probijena na četrdesetak mjesta, te su hrvatske snage uspjele ovladati zonom razdvajanja i ponegdje prodrijeti u dubinu od nekoliko kilometara.

Sa svojih položaja kod Grahova HV je snažno tukla položaje oko Knina. 7. gardijska brigada “Pume” se spustila niz Dinaru i napredovala cestom Strmica – Knin i zauzela položaje na Crvenoj zemlji oko 3 kilometara sjeverozapadno od Knina, dok je 4. gardijska brigada “Pauci” bila 5 kilometara sjeveroistočno od Knina.

Pomoćni smjer napada u ovom sektoru išao je iz Sinja; prema Vrlici i Drnišu probijale su se jedna pješačka brigada i jedna domobranska pukovnija. Kod Drniša HV jenaišla na poteškoće uslijed kratkotrajnijeg otpora neprijatelja. Jedna domobranska pukovnija izvršila je u tom sektoru obuhvat s Dinare prema Kijevu.

Sjeverno bojište (od Jasenovca do Like) – žestok otpor Srba na ulazu u Petrinju i prva probijanja linija

Ozbiljniji zastoj nastao je za 2. gardijsku brigadu “Gromovi” koja je napadala prema Petrinji i pretrpjela osjetne gubitke. Na ulazu u Petrinju HV je izgubio nekoliko tenkova, a poginulo je i dosta hrvatskih vojnika, a među njima i zapovjednik 2. bojne 2. brigade Predrag Matanović. Kriza je ipak prebrođena nakon što je smijenjen general bojnik Ivan Basarac i imenovan novi zapovjednik general pukovnik Petar Stipetić.

Naše snage su bile zaustavljene i na pomoćnim pravcima Sunja-Kostajnica, te Brkiševina-Viduševac-Glina, te pretrpjele gubitke.

Jedan smjer je bio forsiranje rijeke Save kod Jasenovca, oslobođeno je nekoliko sela i nastavak djelovanja prema Dubici.

Vođena su borbena djelovanja na bojišnici oko Karlovca gdje naše postrojbe nisu imale znatnijeg pomaka.

U Lici smjer angažiranja pod vodstvom 1. i 9. brigade je: Lička Jasenica – Saborsko – Plitvička Jezera – Ličko Petrovo Selo, Gospić – Korenica, Gospić – Udbina. Ovdje je teren bio znatno miniran i otpor neprijatelja vrlo jak, pa su hrvatske postrojbe samo djelomično izvršile zadaću. Ipak, crte obrane su probijene i hrvatske jedinice su napredovale prema zadanim ciljevima.

Velebit – ključan spoj južnog i sjevernog bojišta

Specijalne postrojbe MUP-a pod vodstvom generala Mladena Markača osiguravale su spoj između ZP Gospić i ZP Split. S položaja na Velebitu djelovale su u tri smjera: Sv. Rok – Počitelj – Medak (150. br), Sv. Rok – Lovinac, Sv. Rok – Gračac (Otrić). Postrojbe specijalne policije preko Velebita brzo su nadirale prema Gračacu, zauzele ga i zaustavile se da propuste neprijatelja koji se iz Kninske krajine, šibenskog zaleđa i iz Ravnih Kotara preko Otrića povlačio prema Srbu i Lapcu i dalje u Bosnu.

Izvor: narod.hr
Photo: screnshoot