Na današnji dan 9. lipnja 1945. zloglasni komunistički jugoslavenski režim na smrt je osudio hrvatskog znanstvenika, patologa i sudskog medicinara profesora dr. Ljudevita Juraka.
Rođen 1881. u malom zagorskom selu Zalug kraj Huma na Sutli, prof. Jurak završio je studij medicine u Innsbrucku, gdje se i zapošljava. Pred sam početak Prvog svjetskog rata vraća se u Zagreb gdje organizira patologiju u Bolnici sestara milosrdnica (Vinogradska bolnica). Začetnik je patološke anatomije u Hrvatskoj, na Veterinarskom fakultetu profesor je opće patologije i patološke anatomije, kao i profesor sudske medicine na zagrebačkome Medicinskom fakultetu.
Stvorio je najbogatiju u Europi zbirku pripravaka Zavoda za patologiju.
Obducirao je godine 1928. ubijenoga Stjepana Radića.
Član međunarodne komisije za istragu komunističkih zločina u Ukrajini
Godine 1943., kao renomirani stručnjak, pozvan je da od 12. do 15. srpnja kao član Međunarodnoga povjerenstva istraži masovne grobnice pronađene u zapadnoj Ukrajini kod grada Vinice.
Bilo je to poslije otkrivanja masovnih grobnica u Katynskoj šumi, gdje su komunisti godine 1940. poubijali poljske časnike, nakon što su sa svojim tadašnjim saveznikom Hitlerom raskomadali Poljsku.
Međunarodno stručno povjerenstvo osnovano je od najpriznatijih stručnjaka iz Belgije, Bugarske, Finske, Francuske, Italije, Hrvatske, Nizozemske, Rumunjske, Švedske, Slovačke, Madžarske. Tih 11 stručnjaka stigli su 12. srpnja 1943., a već 13. srpnja, piše Jurak, da su “najprije obavili očevid, te dne 14. i 15. VII. proveli sudbeno liečnička iztraživanja izkopanih lješina iz raznih skupnih grobova”.
Povjerenstvo je znanstveno utvrdilo uzrok (hitac u potiljak) i vrijeme (1938. godina) smrti oko 2000 ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili komunisti. O tome je Jurak napisao članak, Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine.
Potresne scene na tim mjestima užasavaju i današnjega čitatelja Jurakova članka, jer se čini da je to opis s mjesta nađenih u nas do sada masovnih grobnica žrtava partizanskih pokolja nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Hrvatski patolog piše: “Već se za vrieme očevida nalazilo na mjestima skupnih grobova množtvo naroda, najviše seljačkih žena, gdje prevrću i pretražuju i prepoznaju pojedine odjevne predmete, izvješene na konopcima u voćnjaku i gradskom perivoju, a izvađene iz skupnih grobova.”
U spomenutom izvješću dr. Schradera navodi se i mišljenje da su žrtve pogubljene 1938. i 1939. Tada je taj dio Ukrajine bio u sastavu SSSR-a.
U članku dr. Juraka navode se iskazi rođaka ubijenih i drugih mještana o tom vremenu: vođena su masovna uhićenja a “rođaci uhićenika pozvani su da donesu ovima odiela za navodni put u Sibiriju, kamo su prognani po osudi na 10 godina i da se ne smiju kući javljati”. A 1943., “prevrćući komad po komad odijela i rublja, mnoga žena prepoznaje odjeću svoga muža, brata, sina i dolazi od uvjerenja da se član obitelji nikada više vratiti ne će”. Dolazili su ljudi i iz udaljenih krajeva Ukrajine, “umorni i izcrpljeni, a vođeni znatiželjom da li je njihov član obitelji još na životu možda u Sibiriji ili leži mrtav u skupnom grobu.”
Naš patolog piše dalje: “Međunarodno povjerenstvo je pregledalo predmete nađene u odielu zakopanih u grobovima i tu su se nalazili formulari izprava o provednim premetačinama kod s imenom i prezimeno navedenih osoba, s potvrdom o uhićenju, većinom iz god. 1938., nadalje po koji primjerak pisma rođaka iz inozemstva, biblije, molitvenici, krunice i dielovi misnih odiela i i.d. Pripoviedali su ljudi da su se znali tajno sastajati na molitve u bilo kojoj kući. Da li je to bio jedini razlog uhićenja, tko bi to znao? Možda se u tome naslućivala kakva urota?”
Komunističke vlasti po nalogu NKVD-a osudile prof. Juraka na smrt
Nakon Drugoga svjetskog rata prof. Juraka 15. svibnja 1945. godine uhićuju nove komunističke vlasti po NKVD-ovom nalogu. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom, ali je Jurak to odbio.
Nakon što je odbio povući potpis, Vojni sud Komande grada Zagreba osuđuje ga 9. lipnja 1945. “zbog djela ratnog zločinstva”, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.
Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude.
Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15. rujna 1991. godine, prof. Ljudevit Jurak je rehabilitiran kao jedna od tisuća nevinih žrtava komunističkog i partizanskog terora (po)ratne 1945.
Sudbinu profesora Juraka izbjegao je profesor dr. Eduard Miloslavić koji je radio na iskapanju i identificiranju žrtava komunističkog pokolja u Katynskoj šumi gdje je pobijen intelektualni i časnički „cvijet poljskog naroda“. Spasio se bijegom na zapad, a jugoslavenski komunisti su ga u odsutnosti osudili na smrt.
