Aktualni ministar znanosti Pavo Barišić dobio je podršku brojnih znanstvenika, međutim napadi na njega ne prestaju, medijska haranga provodi se gotovo svakodnevno.
Iako je nekoliko puta dr. Josip Stjepandić upozorio kako Ivan Đikić nije argumentirao zbog čega se kod ministra ‘po definiciji’ radi o plagijatu, dr. Đikić ne odustaje od optužbi na račun ministra Barišića, tvrdeći da je plagiranje proširena i opasna prijetnja hrvatskom društvu.
> Đikić ne odustaje od optužbi na račun ministra Barišića: Evo što je poručio u novom pismu!
Također, Ivan Đikić u svom trećem otvorenom pismu tvrdi i da nikada nije bio savjetnik ministru “Jovanoviću niti bilo kojem drugom političaru u Hrvatskoj ili svijetu.”
Nejasno ostaje zašto prije nije reagirao na navode Slobodne Dalmacije i Željka Jovanovića iz 2012. u kojem novinar ističe kao zanimljivost da u trenutcima “dok smo razgovarali, Željka Jovanovića je posjetio poznati znanstvenik Ivica Đikić. ‘On je naš neformalni savjetnik. Uz nas je i pruža nam podršku, ali i savjetuje koje promjene su nužne’, kaže ministar navodeći da Đikić neće imati nikakvu funkciju u ministarstvu, ali će, napominje, biti konzultiran oko važnijih poteza.”, ističe se još i danas na stranicama Vlade RH.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras više je puta izjavio da posebno treba paziti da se ne načini šteta onima koji su prijavljeni i da je potrebno držati se procedura. Odbor za etiku smatra da su podnositelji prijave njezinim slanjem na dvadesetak adresa stvorili neprijateljsko radno, nastavno i akademsko okružje.
Mogu li politički čelnici biti na čelu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju?
Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju ima ovlasti davati smjernice i upute, ali nema ovlasti miješati se u autonomiju sveučilišta. Posebno ne smije biti sredstvo političkog obračuna i uzimati si za pravo obrađivati predmete izvan propisane procedure.
Zbog politiziranja u Odboru za etiku, pojedini članovi nisu više željeli sudjelovati u takvim igrama i podnijeli su neopozivu ostavku na članstvo u tom tijelu. Jedan od njih, bivši dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, profesor Josip Baloban kao razlog ostavke naveo je ‘instumentalizaciju Odbora kroz medije’.
Vlatko Silobrčić kaže da on nije znao da taj predmet dvije godine stoji u ladici te da je on postupak pokrenuo tek kad je za njega čuo u medijima, ustvrdio je na HRT-u, zanemarujući činjenicu da je riječ o davno odbačenom predmetu o kojem su nadležna sveučilišna tijela već dala svoj pravorijek. O toj se prijavi očitovalo Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Etičko povjerenstvo Sveučilišta u Splitu, područno vijeće za humanističke znanosti i Etičko povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu koji su sve insinuacije za plagijat odbacili.
Navodno se Odbor sa Silobrčićem na čelu najviše žurio s procesuiranjem prijava koje je supotpisivao jedan od tri člana Izvršnog odbora Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, docent dr. sc. Pavel Gregorić, navodi direktno.hr. Riječ je o neformalnoj udruzi građana koju je u prosincu 2007. osnovao upravo akademik Vlatko Silobrčić. Uz njega, trojni Izvršni odbor udruge čine doc. dr. sc. Pavel Gregorić i profesor dr. sc. Saša Zelenika.
Akademik Silobrčić gostujući na N1 televiziji predstavnika Rektorskog zbora Antu Čovića optužio je da ima sasvim konkretne osobne interese da se sadašnji Odbor za etiku onemogući u radu.
Podsjetimo zašto je, između ostalog, upravo Ante Čović, profesor etike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, još 2013. otvorenim pismom tadašnjeg premijera Zorana Milanovića upozorio na pet razloga zbog kojih bi trebalo smijeniti Jovanovićevog pomoćnika ministra prof. dr. sc. Sašu Zeleniku.
Jedan od prvih razloga bilo je sektaško kadroviranje u MZOS s elementima sukoba interesa, naveo je. “Prof. dr. sc. Saša Zelenika došao je na funkciju pomoćnika ministra kao jedan od tri člana izvršnog odbora udruge Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja (Saša Zelenika, Pavel Gregorić i Vlatko Silobrčić)”, istaknuo je Čović.
“Brzo se pokazalo da je S. Zelenika upravo opsjednut kadrovskim zaposjedanjem pozicija u sustavu znanosti za koji je bio nadležan, pri čemu je izrazito protežirao ne samo članove svoje udruge nego i osobe sasvim određene, represivno-restriktivne mentalne strukture. Dva druga člana izvršnog odbora Foruma (P. Gregorić i V. Silobrčić) postali su veoma moćni neformalni doglavnici u resoru znanosti. Preko njih se mogao osigurati povoljan položaj ili dospjeti na neku funkciju u novom znanstvenom poretku. Ljudi iz njihova miljea raspoređivani su po upravnim odborima i tijelima MZOS-a. Upravo je preko resornih doglavnika pokrenuto osvajanje institucija u sustavu znanosti. Prvo su zaposjednuta dva javna instituta u kojima su oni imali svoje interese: Institut “Ruđer Bošković” i Institut za filozofiju”, te dodao “Institut za filozofiju prepušten je tako na milost i nemilost P. Gregoriću, dok je Institut ‘Ruđer Bošković’ dan na blagouživanje akademiku V. Silobrčiću i skupini članova Foruma. Indikativan je udio osnivača i članova Foruma u Upravnom vijeću Instituta ‘Ruđer Bošković’. Ipak je to bio kapitalni plijen”, ocjenio je Čović.
Posebno je upozorio na novinarku koja je dovedena na mjesto medijske savjetnice u kabinetu ministra Jovanovića i “čvrsto profiliranog medijsko-znanstvenjačkog komplota, koji se sastoji od dvije novinarke (Ivana Kalogjera Brkić i Tanja Rudež) i tragično vazda istih manje-od-deset znanstvenjaka (P. Gregorić, V. Silobrčić, T. Bracanović, T. Janović, I. Đikić, B. Lenhard, itd.) i koji već godinama preko Jutarnjeg lista maltretira znanstvenu zajednicu”, ustvrdio je tada Ante Čović.
Uvijek ista imena
Iza prijave protiv aktualnog ministra Barišića stoje kolege Tomislav Bracanović, Pavel Gregorić, Tomislav Janović i Davor Pećnjak.
Oni su poslali prijavu na mnoge adrese i time ugrozili etičnost postupaka nadležnih tijela. Neki od tih prijavitelja poznati su u akademskim krugovima po tome što učestalo neuspješno prijavljuju i druge kolege zbog neetičnosti.
“Odbor za etiku Sveučilišta u Splitu odbacio je optužbe protiv Barišića kao neutemeljene čime je u stvari taj postupak trebao biti okončan jer se za isto djelo ne može suditi dva puta. Prijava protiv Barišića poslana je međutim i Nacionalnom odboru za etičnost u znanosti koji je originalno imao devet članova. Taj Odbor nije punih šest godina procesuirao zaprimljenu prijavu da bi u trenutku kad je Barišić imenovan ministrom u Vladi premijera Plenkovića, tadašnji predsjednik Nacionalnog odbora i potpredsjednik političke stranke Pametno, akademik Silobrčić aktualizirao taj predmet. Međutim, Odbor nije poštovao tajnost postupka nego su članovi Odbora istupili u medijima sto je protivno Pravilniku o radu Odbora pa su četiri člana potom istupila iz Odbora, a predsjednik Silobrčić podnio je ostavku. Odbor je ipak nastavio s radom bez predstavnika hrvatskih sveučilišta. U prosincu 2016. na sjednici Odbora kojem je presjedao novi predsjednik Ivica Vilibić donesena je odluka da je Barišić kriv, koja je i opet prije usvajanja službenog zapisnika sjednice suprotno Pravilniku o radu prenijeta u javnost. Pismom iz inozemstva javio se je i poznati njemački znanstvenik, nekadašnji savjetnik bivšeg ministra znanosti Jovanovića Ivan Đikić koji od premijera traži smjenu ministra Barišića. Sličan zahtjev za smjenom ministra znanosti Đikić je pred više godina uputio Ivi Sanaderu za smjenom tadašnjeg ministra Dragana Primorca. Barišićevu smjenu tražio je i HNS te stranka Pametno“, upozorio je akademik Slobodan Vukičević, najcitiraniji hrvatski znanstvenik i vlasnik 22 patenta, sa Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. Miloš Judaš, prorektor za znanost Sveučilišta u Zagrebu ističe da “Saborski odbor za etiku može donositi samo opća pravila (npr. što je plagijat, kako se u slučaju sumnje na plagijat treba postupati itd.), a o individualnim slučajevima dužna su odlučivati nadležna tijela Fakulteta i Sveučilišta. Ta tijela su već pred nekoliko godina o tome i odlučila i time je slučaj valjano zaključen, a pokazalo se da gospodin Barišić nije plagijator. Saborski odbor ignorira sva ta temeljna načela, pa je stoga i podnesena ustavna tužba od strane akademske zajednice. Mogu shvatiti da, zbog svojih političkih interesa i motiva, čelnici nekih političkih stranaka pozivaju na ostavku ministra, iako o samom predmetu nemaju nikakvih valjanih informacija iz prve ruke. No, zbilja me jako čudi da na isti način reagiraju neki ugledni znanstvenici, koji bi bolje od svih trebali znati da se ozbiljni i dalekosežni zaključci ne donose na temelju neprovjerenih informacija ili medijskih napisa.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
