Novi prijedlog Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima Vlada je ovih dana poslala u hitnu saborsku proceduru ne prihvativši nijednu primjedbu iz javne rasprave. Zanemarila je i primjedbe akademika Davorina Rudolfa, Ivana Aralice i Dubravka Jelčića te sveučilišnih profesora Đure Njavre i Miroslava Tuđmana, koji su svoj prijedlog uputili Saboru i Vladi još u lipnju ove godine. U njemu su zatražili da se 25. lipnja proglasi Danom neovisnosti, što je Vlada i predložila, ali taj bi dan bio samo spomendan, a ne blagdan.
O prijedlogu novoga blagdanskog kalendara za Večernji list svoje je mišljenje iznio akademik Rudolf, koji je bio ministar u prve tri vlade nakon demokratskih promjena.
“Vlada predlaže da se konačno utvrdi Dan neovisnosti 25. lipnja, ali iznenadio me prijedlog da se taj dan normira kao spomendan, a ne kao blagdan i neradni dan! U utorak, 25. lipnja 1991., stupili su na snagu Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH i Deklaracija o uspostavi suverene i samostalne RH, koji su zajedno s Ustavom donesenim 22. prosinca 1990. temeljni pravni i politički dokumenti o rođenju istinski neovisne i suverene države Hrvatske. Prvi put nakon 1102. bez Mađara, Mlečana, Habsburgovaca, Turaka, Beča, Budimpešte ili Beograda. Taj dan, dakle 25. lipnja 1991., država Hrvatska stekla je međunarodnopravni subjektivitet, pravo na opstanak, dostojanstvo, poštovanje teritorijalne cjelovitosti i pravo na samoobranu. Državne granice koje je zatekla postale su granice zaštićene međunarodnim pravom, a oružani nasrtaji na te granice i hrvatski državni teritorij međunarodni je zločin agresije.”
Može li pad Vukovara biti praznik?
“Riječi koje su uporabljene za taj datum – Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – kazuju da je 18. studenoga tipičan nacionalni dan sjećanja, dakle spomendan, a ne blagdan. Kad je riječ o vukovarskoj herojskoj epopeji, može se slaviti samo junačka obrana grada, nikako njegov pad.”
O Danu antifašističke borbe
“Hrvatski je sabor 30. lipnja 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.–1990. u kojoj su osuđeni veliki totalitarizmi 20. stoljeća, posebice komunizam. Osuda svih totalitarizama sadržana je i u nizu međunarodnih dokumenata. Zašto u Vladinu prijedlogu zakona o blagdanima uz fašizam nisu navedena i druga dva totalitarizma, nacizam i komunizam? Bilo bi primjerenije taj praznik nazvati Danom otpora svim totalitarizmima. U Sloveniji je taj nacionalni blagdan nazvan Dan otpora okupatorima…
Ni zatucani ignorant ne može te užase zanijekati. U našoj zemlji nema obitelji u kojoj netko nije stradao krivnjom jednoga od tih zločinačkih režima… Pretvaranje u sektu, svojatanje i rezerviranje antifašizma samo za ljevičare, stare i nove komuniste, lukava je smicalica ljevičarske ortodoksije. Uzurpatori slavljenja antifašizma, posebice utaboreni u antifašističkim savezima i udrugama, zatvoreni su i odcijepljeni od goleme većine hrvatskih građana koji su aktivno sudjelovali u antifašističkom pokretu tijekom Drugoga svjetskog rata ili se smatraju antifašistima, a nisu učlanjeni u udruge. Naposljetku, ako su svi misleći građani Hrvatske antifašisti, a jesu, kakvog smisla imaju posebno osnovani ekskluzivni antifašistički savezi i udruge?!”
“Vlada nema analitičke kapacitete za utvrđivanje povijesnih istina na temelju kojih se donose državničke odluke neovisno o ideologijama, političkim i stranačkim opredjeljenjima. Naposljetku, o državnim blagdanima odlučuje jedino Hrvatski sabor, koji je do 2011. donio devet zakona, zakonskih izmjena i dopuna o državnim blagdanima. Potrebno je to učiniti još jednom, ovaj put jasno i definitivno, na temelju nedvojbenih povijesnih i pravnih činjenica. Kako državni blagdani nisu stranačko pitanje, izmjene i dopune valjalo bi usvojiti visokim konsenzusom svih sabornika.”, ocijenio je u intervjuu za Večernji akademik Rudolf.
