Što će zaključiti zajedničko katoličko-pravoslavno povjerenstvo o blaženom Alojziju Stepincu? Tko je bio kardinal koji je i Paveliću i Titu rekao ne? Hoće li Papa Franjo u ime ekumenizma odustati od nastavka kanonizacije kardinala? Analizirali su u emisiji Otvoreno povjesničarka Esther Gitman, publicist Slavko Goldstein, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić i Miroslav Akmadža sa Hrvatskog instituta za povijest.
Povjesničarka Esther Gitman jest Židovka rođena u Sarajevu koja je s 9 godina odselila u Izrael. Interes za istraživanje života Alojzija Stepinca dobila je tijekom razgovora sa 67 osoba, spasioca i spašenih, te je od njih saznala da je Stepinac spašavao Židove.
“Stepinac je, između ostalog, pisao Vatikanu da pokrštene Židove koji su iz NDH došli u Italiju ne smiju vratiti te je na neki način spasio mene i moju majku jer smo i mi tada bile u Italiji”, objasnila je Gitman.
“Stepinac sigurno nije bio zločinac kao što ga je osudilo, ali bio je čovjek koji je živio, imao velika iskušenja u jednom jako teškom vremenu u kojem se on doista često nije dobro snalazio”, rekao je publicist Slavko Goldstein, koji je tijekom emisije pročitao dio pisma Stepinca tadašnjem ministru unutarnjih poslova Andriji Artukoviću nekoliko dana nakon osnivanja NDH, u kojem Stepinac tvrdi, kaže Goldstein, da su rasni zakoni potrebni.
Miroslav Akdmadža s Hrvatskog instituta za povijest rekao je da izvlačiti jednu takvu rečenicu, bez uzimanja u obzir koje je to bilo vrijeme i koji je širi kontekst, nije pravi način. Naime, ističe Akmadža, u tom istom pismu Stepinac se opširnije osvrće na rasne zakone i osuđuje ih.
Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić smatra da polaženje od pretpostavke da Stepinac nije učinio dovoljno nema smisla, naročito zato što nitko nije postavio mjeru što je to dovoljno.
“Stepinac jasno i nedvosmisleno govori o ljudskim pravima, o tome da su svi ljudi stvoreni od Boga i da među njima nema razlike te je osuđivao neljudske zakone koji dijele i nisu na dobrobit hrvatskog naroda”, objasnio je Tanjić.
Goldstein je pročitao pismo Stepinca Anti Paveliću u kojem Stepinac podiže glas protiv ubijanja Srba bez da im se dokaže krivnja zbog koje su zaslužili smrt.
Pavelić mu ništa nije odgovorio, a Stepinac nije dalje inzistirao, a Goldstein smatra da je mogao i morao više. Kao drugi primjer Goldstein je naveo drugo pismo Paveliću u kojem Stepinac traži da se humanije postupa s ljudima, naročito sa starijima, ženama i djecom, koji se odvode u logore; a nije bilo niti jedne riječi o tome koliko je nehumano djece i ženu voditi u logore. To je ono što ja tvrdim da nije učinio dovoljno. Trebao je to javno reći, smatra Goldstein.
Kao najbolje djelo koje je Stepinac učinio Goldstein ističe omogućavanje ljudima u staračkom domu da prežive zadnje dvije godine holokausta na crkvenom imanju kod Brezovice.
Akmadža kaže da je Stepinac bio hrabar, ali mudar, a ne lud. Stepinac se mogao otvoreno sukobiti i izgubiti glavu te mnogi Židovi i pravoslavci tada nikad ne bi ni bili spašeni.
Složila se i Esther Gitman.
“Može Goldstein reći što je Stepinac mogao. Da je to činio, tko zna kakav bi rezultat bio – možda bi ga ubili? I htjeli su ga ubiti nekoliko puta. Ne možemo kazati da je mogao učiniti više. Nismo bili na onom mjestu u ono doba”, zaključila je Gitman.
Željko Tanjić smatra da u hrvatskoj historiografiji općenito kontekst u vezi Stepinca nije dopušten.
“Čovjeka poput Stepinca u to doba u Europi nije bilo – ne samo u crkvenoj hijerarhiji, nego općenito”, rekao je Tanjić.
Darko Pavičić rekao je da postoji dokumentacija o trovanju Stepinca te o ubrizgavanju kiselina u njegovo tijelo nakon smrti koje bi ga potpuno razorile da ne bi ostali ostatci u zemlji te da se ne bi mogao slaviti kao svetac.
Komentirajući kanonizaciju, Pavičić je istaknuo da je Papa Franjo nije zaustavio, već da je odlučio na neki način preko Stepinca uspostaviti nove odnose. Ne da bi umanjo njegovo mjesto, nego raščistio dileme o kojima danas razgovaramo. Danas je Stepinac središnja točka koja iz papine perspektive može spojiti gotovo nespojive stvari – zapad i istok kršćanstva, rekao je novinar Večernjeg lista.
Na čin pape treba gledati kao na poziv na dijalog i kako bi još više zasjala istina o Stepincu, siguran je Željko Tanjić, a pritom je njegova svetost neupitna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
