Vlada je intervenirala i zaustavila rast cijena naftnih derivata. Državni intervencionizam u vrijeme inflacije i krize nije usamljen slučaj u Europi. Uplitanje države u tržišna kretanja neki pozdravljaju, drugi pak tvrde kako to u budućnosti može postati anomalija. O tome, ali i inflaciji u emisiji HRT-a “Studio 4” govorio je ekonomski analitičar Andrej Grubišić.
> INA nakon Vladine uredbe: ‘Premium goriva prodajemo samo do isteka zaliha’
> Vlada ograničava cijenu benzina na 11,10 kuna, dizela na 11 kuna
– Nisam sklon takvom obliku državnog intervencionizma. Uvijek je poželjno staviti i sve bitne elementa takvog poteza na stol. Po meni su tu moguća 2 scenarija, Jedan je da ako imate nešto košta 10 kuna i vi mu ograničite cijenu na 20 kuna i tu ona vjerojatno nema problema jer je administrativno određena cijena puno više nego što je tržišna. Problem i u takvom scenariju je signalni efekt, gdje država daje signal da je spremna određene proizvode i usluge administrativno ograničiti u njihovoj cijeni. To može biti poticaj legitimnim interesnim skupinama da počnu razmišljati na koji način bi eventualno oni mogli danas-sutra utjecati, lobirati na politiku da intervenira ako će njima biti potrebno za ograničavanje njihovih proizvoda, rekao je Grubišić.
– Kad imamo obrnutu situaciju gdje je tržišna cijena 20 kn na 10 kn onda je tu moguće nekoliko scenarija. Prvi scenarij je da će u nekom trenutku vjerojatno oni koji imaju u ponudi te proizvode razmišljati o tome da ili u potpunosti ne prodaju te proizvode ili da reduciraju njihovu ponudu. To može izazvati nestašice, dodao je.
– Kad bi došlo do nestašice ili nedovoljne ponude, oni potrošači koji su možda i spremni platiti 20 kuna njima bi bila nanesena šteta jer ga nema na tržištu. Oni potrošači koji ne mogu platiti više od 10 kuna njima je svejedno. U scenariju kada bi proizvoda bilo na tržištu i ljudi kupovali po 10 kuna onda je jasno da imamo klasični krovni kapitalizam gdje je država odlučila da će vlasnici kompanija i njihovi dobavljači ovisno o pregovaračkoj moći zapravo snositi štetu i razliku do punih 20 kuna. Jako je bitna stvar je da svi mi imamo ideju koji proizvod bi danas htjeli kupovati i htjeli bi da bude jeftiniji, npr. cijene stanova, rekao je Grubišić.
Smatra da bi najrazumniji potez bilo smanjenje trošarina na goriva.
– Država se odlučila ne odreći svojeg dijela kolača, a značajan je dio cijene goriva koji se odnosi na trošarine i PDV. Smanjenjem trošarina direktno se otvara prostor smanjenju cijena goriva, a smanjenje PDV-a ima direktan i indirektan efekt. Direktan jer se može smanjiti cijena, a indirektan jer se ostavlja više profitabilnosti kompanijama koje mogu isplaćivati veće plaće pa ljudi imaju veću kupovnu moć, rekao je Grubišić.
Što se tiče povećanja cijene plina poduzetnicima Grubišić je rekao da 45-48% svega onog što se uprihoduje, odnosno proizvede u godinu dana to ide u državni budžet.
– Tu je jedan velik bazen mogućih ušteda. Kada imate ovakvu vrstu poremećaja , tržište treba držati otvorenim i ne dodatno komplicirati. Treba ukidati sve barijere kako bi kratkoročna povećana potražnja u odnosu na nedostatnu ponudu u što je moguće razumnije kraćem roku bila izbalansirana, rekao je.
Komentirao i izjavu guvernera HNB-a o mogućem rastu kamatnim stopa. Rekao je kako je ono što je rekao guverner matematički točno. Objasnio je kako npr. kredit od 100.000 na 25 godina i recimo da se otplaćuje već 3 godine. Za otplatu je preostalo još 22 godine. Sada je kamata 2,25% i rata je 495 eura. Kada bi kamata rasla 1% rata bi otišla 10%, a kada bi kamata porasla 2% rata bi otišla 20%.
– On što je rekao je apsolutna istina. Koja je vjerojatnost da se to kratkoročno poremeti to je drugo pitanje. Analize pokazuju da je pad kamatnih stopa i benefiti koji s tim dolaze u potpunosti anuliran rastom cijena nekretnina, rekao je Grubišić.
O inflaciji
– Nedvojbena je činjenica da postoje poremećaji u opskrbnim lancima, Rješenje je držati tržište, kako sam rekao već, dok se stvari ne preslože. To se neće dogoditi preko noći, ali ne treba raditi probleme državnim intervencijama. To će boljeti jedno vrijeme, ali će proći, istaknuo je.
Rekao je kako ima drugi fenomen o kojem se manje priča.
– U Eurozoni u posljednjih 10 godina količina novčane mase povećanja je s 4,5 bilijuna eura (4500 milijardi) na 11 bilijuna eura. To je povećanje od 2,5 puta. To je tiskanje novca, a nominalni BDP eurozone ostao isti. Isti sindrom vidimo u Hrvatskoj. Novčana masa u Hrvatskoj je povećana sa 6 milijardi eura na 23 milijarde eura. Hrvatski BDP je rastao samo 22%, rekao je Grubišić.
Smatra da se inflacijom nanosi šteta ljudima koji su teško zaradili svoje novce jer njima se realno narušava kupovna moć. Također dodaje da inflacija šalje potencijalno krive signale, a to je da cijene nečega rastu da dio npr. rasta cijena nekretnina je parkiranje viška likvidnosti zbog natiskanog novca.
– Potencijalno se možete dovesti u situaciju da bude zadnji u lancu kada dolazi do kontrakcije količine novca i onda bi neki investitori mogli biti dovedeni u zabludu, objasnio je.
Što se tiče uvoza radne snage mišljenja je da ju treba uvoziti tamo gdje nedostaje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa