Svako zlo koje nas je dosad snašlo, ušlo je pod krinkom dobra, pa tako i ova najnovija idiotarija od istanbulske konvencije.
Predstavljen nam je dokument plana uništenja čovjeka kroz borbu protiv nasilja, računajući na podršku upravo onog najosjetljivijeg Božjeg dijela u ljudima, suosjećanja sa žrtvama nasilja.
Zamislite koja podmuklost!
Udaraju na osjetljivost ljudi koji su ranjeni raznim životnim situacijama, iscrpljeni i u želji da ih mimoiđe križ, spremni povjerovati da se konačno netko pobrinuo i za njih.
Računajući sa slabostima ljudi koji su vođeni emocijama i vide samo emocije, ne čudi činjenica da je dovoljan bio samo jedan bombastični naslov kako bi im se približili, a već u slijedećoj minuti ih pokušali udaljiti od istine.
Ne brigaju njih ni žene ni muškarci koji pate, niti njih briga domovina u kojoj žive. Jedina njihova briga je provesti ovaj naređeni im plan i zaraditi na njemu.
A kako će ga provesti?
U jednoj gledanoj emisiji na tv, u prvom prilogu najprije će objasnti gledateljima kako su urednici te emisije dobronamjerni ljudi velikog srca i veliki humanitarci.
Pronaći će jednu ili dvije siromašne obitelji i prikazati njihove suze u krupnom planu, prikupiti s nama naše novce i sagraditi im kuću, kako bi i mi gledatelji skupa s njima zaplakali od sreće i sami svjedočili njihovm djelima milosrđa. Pa to je baš lijepo i ovom činu ne fali ništa, zar ne?
Kad su gledateljima predstavili svoju dobronamjernost, već u slijedećem prilogu spremni su za napad na crkvu, svećenike i temeljne vrijednosti društva.
I ljudima će začas obrisati suze radosnice i staviti na razmišljanje Crkvu kao organizaciju koja štiti kriminalce. Jer Crkva je glavna zaprijeka ovom planu.
Unijet će zato sumnju u nju.
Pa tko ne bi povjerovao ovoj divnoj tv obitelji koja uvijek pomaže ljudima – uvjeravat će i ostale koji se dvoume?
Bog nam zato kroz duhovnu i intelektualnu dimenziju, uz vid i osjet daje zrelost da spoznamo otkud dolazimo, koje nam je poslanje i kamo idemo.
Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! (Sol 5,21)
I zato, prije nego povjerujemo izgovorenim riječima i osudimo nekoga na temelju samo izgovorenog, valja sebi postaviti i nekoliko pitanja.
Nije li upravo napad na crkvu i svećenike koji je prethodio dokumentu IK bio dio plana da u svoje redove svrstaju i vjernike koji se dvoume.
Eto, objasnili smo vam da s crkvom ne možete računati. Mi smo tu za vas, računajte zato na nas, ne na Crkvu – poručuju nam baš svaki dan.
Uništiti svećenike i muževe jest misija ovog zadatka.
Kako ćeš najbrže uništiti identitet, vjeru, tradiciju i obitelj nego huškanjem žena protiv muževa i crkve protiv svećenika.
Biti u istini i tražiti istinu najteže je suvremenom čovjeku. Lakše je, nekako zgražati se nad izmišljenim i ne poduzimati ništa.
I onda dolazimo do one misli: „Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa“
U situacijama kad gubimo dar razlučivanja, koji nam Bog daje kroz duhovnost i razum, događat će nam se ovakve stvari koje će nas onda učiniti zbunjenima i nesvrstanima.
Čovjek koji ima dar razlučivanja, razmišljat će uvijek o pozadini svega što se događa. Postavljat će sebi pitanje: Tko mi to želi stvari prikazati drugačije nego što one jesu i zašto mi ‘dobro’ koje mi ovakvi dobrotvori nude uvijek izazove gorčinu?
I zašto me zbog toga nije briga?
Zato sam mišljenja da je cijeli dokument IK zlonamjeran, jer zakoni o suzbijanju nasilja nad ženama već postoje, samo ih treba učinkovitije provoditi.
Zašto onda ovi borci kroz postojeće zakone nisu ovako gorjeli od brige za žene?
Ako jesmo u istini valja nam se i boriti za nju, jer indiferentan čovjek, ako je i bio na njenoj strani, izmigoljit će joj vlastitom nezainteresiranošću.
Naposljetku, nismo sami, imamo djecu koju valja odgojiti za istinu.
Njima se isto predstavljaju i to svakodnevno u medijskom šarenilu.
Jednom prilikom sam, u razgovoru s grupicom osmaša, pokazala naslovnicu na kojoj je bila poznata žena u svojim poznim godinama, oskudno odjevena, na proslavi vlastitog rođendana.
Pitala sam ih što vide na slici. Rekli su svi odreda: ‘Ženu koja jako dobro izgleda za svoje godine’.
Pitala sam ih dalje, imaju li oni bake i koliko im je godina.
Sve bake su bile godina otprilike kao i dama s naslovnice.
Zamolila sam ih onda da zamisle haljinu sa ove dame na svojim bakama.
Nastao je smijeh i zgražanje, jer njihove bake to nikada na sebe ne bi obukle, baš nijedna.
Nastavili smo pričati o njihovim bakama. Onim nježnim Božjim stvorenjima koje ugađaju unucima, koje su im pričale najljepše priče dok su bili mali, koje najbolje kuhaju… Njihove bake žive u stvarnim životima.
Ponovo sam im pokazala sliku ove žene i upitala što na njoj vide.
Odgovor je glasio: ‘Vidimo ženu neprimjereno odjevenu za svoje godine, koja želi biti vječno mlada.’
Bez prestanka se molite! (Sol 5,16)
Otvarajmo oči sebi i vlastitoj djeci i budni još jednom pročitajmo što nam u pozadini serviraju ovi koji se bore protiv nasilja nad ženama, a potiču na nasilje nad nerođenim djetetom.
U ovom paradoksu nešto gadno ne štima, zar ne?
Jer prođe li ovaj dokument, tek tada ćemo biti svjedoci neviđenog nasilja nad čovještvom koje će u konačnici i presuditi domovini nam Hrvatskoj.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
