Zadnjih dana top tema u Hrvata je Istanbulska konvencija, tema koja po nekima zagovara zaštitu žena od nasilja, a po drugima rodnu ideologiju. Nisam čitao tu Konvenciju niti imam namjeru, jer po meni tu nema zaštite žena. Već imamo zakon kojim se žene štite od nasilja, ali se ne provodi, piše Ante Raos za in-portal.
Rodna ideologija ima za cilj nametnuti novo izdvajanje iz proračuna za pojedince i udruge koji će ukazivati na zlostavljanje žena. Istanbulska konvencija je uzburkala strasti pa je neodlučni Premijer odlučio zaprijetiti članovima svoje stranke kako će on biti taj koji će srušiti vladu, ali će biti i onaj koji će poslije sastavljati izborne liste. Eto to je nama naša borba dala – da imamo Plenkovića za premijera. Čovjek misli kako je nadnaravan, nezamjenjiv, doživotni premijer. Gospodine Plenkoviću, morate znati da u demokratskom svijetu oni koji biraju odlučuju o tome tko će sjediti u Saboru (parlamentu). I dopustite mi samo jednu opasku: Konvencija po kojoj dječak ili djevojčica može biti “ono”, u kojoj svaki muškarac pod krinkom “ono” može ušetati u tzv. Sigurne kuće, takva Konvencija ne štiti zlostavljane žene. A vi, ako imate viška novca za te parazitski nastrojene udruge, učinite nešto po pitanju Fonda za skupe lijekove. Obećali ste, sjećate se?
Moram reći kako UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom nije dovela do boljeg života osoba s invaliditetom, niti je Ženevska konvencija spriječila ratne zločine u Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici…, a niti će Istanbulska konvencija riješiti problem zlostavljanih žena. Ovo nije floskula nego gola činjenica. Politika je stvorila sustav u kojem uvijek biramo one koji izmišljaju neučinkovite zakone kojim nas štite od nas samih. Još jedan zakon koji će nas dodatno financijski opteretiti plaćanjem stranačkih poslušnika i podobnika, eto to su te i takve Konvencije.
Danima zagovaramo stvaranje Fonda za skupe lijekove i do danas od toga ništa, politika je po običaju obećala rješenje, ali sve je ostalo na obećanjima. Imamo mi usvojenu Konvenciju, imamo mi Strategiju koju je napisala vlada, imamo mi i povjerenstvo za osobe s invaliditetom, ali kad je pravo na liječenje djece s mišićnom atrofijom u pitanju svi šute, i vlada i povjerenstvo. Sve je to farsa, fasada, a unutar sustava teški nered. Postići punu realizaciju ljudskih prava osoba s invaliditetom bit će teže ostvarivo nego što se to čini, toga sam svjestan, ali ne mogu prihvatiti političke kuhinje koji na račun najugroženijih ostvaruju svoje pohlepne ciljeve.
Danas sam imao sreću vidjeti lagano micanje nogama jednog djeteta s mišićnom atrofijom i radost na licima njegovih roditelja i kroz tu sliku shvatio koliko je naša politika jadna, bezosjećajna, pohlepna, lažna. Gospodine Plenkoviću, Vi ste odavno izgubili, jer ste manipulacijom uzeli vlast, eh sve kako bi nas učinili slugama, kako bi nam uzelii ono malo dostojanstva, kako bi nam nametnuli laž, kako bi promovirali sebe kao jedinog važnog. Pali ste, gospodine premijeru, pred očima ove djece, pred očima majki i očeva ove djece, pali ste pred očima osoba s invaliditetom i pred djecom s teškoćama u razvoju jer su vam samo brojke, pali ste i pred očima zlostavljanih žena jer ih koristite kao instrument kako bi nam nametnuli još jedan trošak.
Gospodine premijeru, pozicijo i opozicijo, nemate alibi, svi ste vi isti. Vi niste tamo gdje jeste kako bi sebi osigurali lagodan život, izabrani ste jer ste obećali bolje svima nama, izabrani ste jer ste obećali da imate rješenje za brojne društvene tegobe, a vi sve što znate je pobrinuti se za sebe. Kažete, gospodine premijeru, kako ćete vi sastavljati listu za nove izbore. Možda hoćete, ali uvjeren sam da Vi nikada više nećete biti premijer, izglasali vi Istanbulsku konvenciju ili ne.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
