U kontekstu nedavnih zahtjeva i postavljanja ultimatuma od strane SDSS-a, vezano za premještanje spomen-ploče poginulim hrvatskim braniteljima, pripadnicima HOS-a, želim upoznati hrvatsku javnost da je četničkome ideologu i vođi Dragoljubu Draži Mihailoviću, nakon okupacije i stravičnih ratnih zločina nad stanovnicima grada Vukovara još 1992. godine, podignut spomenik.
Punih pet godina spomenik je stajao na ulazu u grad Vukovar i sve te godine nije smetao donedavnom predsjedniku SDSS-a Vojislavu Stanimiroviću, koji je jedno vrijeme obnašao i dužnost vukovarskoga gradonačelnika. Nije mu smetao ni u vrijeme kada je bio ministar u zločinačkoj vladi tzv. Republike Srpske Krajine, niti kada je obnašao dužnost predsjednika Izvršnog vijeća tzv. Srpske oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem.
Bio je prvi to spomenik podignut najpoznatijem četničkome zločincu nakon njegova pogubljenja 1946. godine, te postavljen upravo u Vukovaru gdje je počinjen najveći ratni zločin u Domovinskome ratu, gdje se nakon privremene okupacije grada 20. studenoga 1991. godine, orila pjesma:„Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate!“
Taj isti dan, četnici s kokardama i vojnici tzv. JNA sa zvijezdama petokrakama na kapama, na Ovčari su od 17 sati pa do jedan sat poslije ponoći, mučili i sustavno u egzekucijama ubijali više od dvije stotine ranjenika iz vukovarske bolnice. Više od pet tisuća branitelja i civila stradalo je u stravičnom razaranju grada Vukovara, a na tisuće ih je odvedeno u koncentracijske logore širom Srbije.
Ideološki baštinici Draže Mihailovića i njegova pokreta aktivno su sudjelovali od 1990. do 1995. godine, u vojnoj agresiji na Republiku Hrvatsku i u tom barbarskom pohodu počinili veliki broj zločina nad Hrvatima i svim hrvatskim vrijednostima za vrijeme trajanja Domovinskoga rata. Pod obilježjima toga zločinca i njegova pokreta ubijani su: Tovarnik, Lovas, Sotin, Vukovar, Osijek, Zadar, Pakrac, Karlovac, Dubrovnik, Škabrnja, i mnoga druga mjesta i gradovi u Republici Hrvatskoj.
Spomenik je uklonjen iz Vukovara početkom 1997. godine, vjerojatno u znak dobre volje, međunacionalne pomirbe i tolerancije.
Spomenik je vraćen u Beograd, a potom 1998. godine postavljen u Brčkom.
