Utorak, 11 veljače, 2025
4.4 C
Zagreb
Pratite nas:

Polšak Palatinuš: Spomenik sramoti

Podijeli

Podijeli

Teško je priznati da si u krivu, da si puno puta bio u krivu. A znaš da jesi. Ok, ne priznaješ, ne ispričaš se, no pokri se barem ušima, šuti i čekaj da svi zaborave sramotu. No ponosni šef zagrebačkog SDP-a, te tragikomične stranke, i kandidat za gradonačelnika Zagreba (!) Branko Kolarić možda će i svečano otvoriti spomenik vlastitoj sramoti – spomenik za sve preminule od covida.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Možda ga danas više ne prepoznajete kad ga vidite na TV-u. Pustio je bradu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U doba korone iskakao je golobrad s ekrana, dočekavši pet minuta slave kao i većina oštromjeraških ‘stručnjaka’ koji nisu odoljeli sirenskom zovu kamere i mikrofona u koji će potom dvije godine lupetati o raznim brojkama, postocima, predikcijama koje nikada nisu potkrijepili niti jednom analizom. A to im je bio posao.

Branko Kolarić, epidemiolog po struci koji prema vlastitim riječima voli matematiku koja je i okosnica epidemiologije, kad je krenula korona bio je glavna osoba za pitanje zaštite starije populacije od ovog virusa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bio je voditelj Službe za gerontologiju na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, a kad je korona napadom na Ukrajinu netragom nestala, Kolarić je postao i ravnateljem ove krovne zagrebačke javnozdravstvene institucije. Upravo će ispred nje niknuti spomenik umrlima od korone.

Siroti Kolarić nije imao sreće pa znamo kako se virus širio po staračkim domovima, oslobađajući naglo mjesta za nove štićenike. Kad je shvatio da nema sreće u razmišljanju, ovaj sredovječni samac bez djece, krenuo je preko mikrofona i kamera lupati po tuđoj djeci.

Virtualni spomenik sramoti

Pa mu se virus malo širio kapljično pa malo aerosolno, pa je zazivao maske, no priznao da ga prodavačica u dućanu opominje da stavi masku. Posebno je ‘osjetljiv’ bio na djecu kao prenositelje virusa pa je prije svakog početka školske godine ili povratka sa školskih ferija zazivao online nastavu i prokazivao djecu kao one koji su krivi za velike, veće, najveće brojke zaraženih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svojedobno se na Facebooku Kolarić silno oduševio zaključkom Ante Tomića da mu nije žao ako netko necijepljen umre.

O Kolarićevim sramotnim, nestručnim i kontradiktornim izjavama, poput one da su Šveđani, koji nikad nisu imali zatvaranje, drugačiji jer, kako je tvrdio Kolarić, ne roštiljaju, a nas ta sklonost roštiljanju košta glave, postoji cijeli spomenik zahvaljujući portalu Infodemija Nenada Bakića.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

>Capak sada: Imali smo blage mjere

Foto: Snimka zaslona

Njihove mnogobrojne izjave, tako i Kolarićeve, ostaju tu kao spomenik sramoti.
Spomenik njihovoj sramoti, ne virtualan nego stvaran, i to baš ispred ulaza u Štampara gdje Kolarić godinama nije koristio matematiku.

Nije on bio najgori, da se razumijemo. Bilo je tu onih s puno jačim znanstvenim pedigreom i lisnicom, bilo je tu pulmologa, ortopeda, zamjenica i pomoćnica, koji se ni u jednom trenutku nisu zapitali što rade i rade li to dobro. I koje posljedice njihove izjave imaju sada ikakve će imati u budućnosti.

>Goluža: Za desetke milijuna eura za cjepiva bačenih u vjetar neće odgovarati nitko pa ni Capakova rit

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kome dižu spomenik?

Da bi čovjek osjećao sram, mora osjećati barem malo samokritičnosti i imati savjest. Pa kad se ugase te kamere koje taštinu pumpaju do neslućenih razmjera, pitati se je li to sve u redu. Ili barem post festum, je li bilo u redu.

Pitaju li se kome se diže spomenik?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko je ljudi umrlo od korone, očito nikada nećemo doznati. Već sad prošli i svršeni ministar Vili Beroš najavljivao je reviziju smrtnih slučajeva da se napokon vidi tko je umro s koronom u nosu, a tko doista od korone. Revizija se nikada nije dogodila.

Koliko će povijest pamtiti umrlih onda?! Za koliko njih je ovo spomenik?

Je li to spomenik onima koji bi išli operirati kuk, pa na odjelu dobili koronu jer su bolnice bile štićene covid potvrdama i hordom cijepljenih, koji su unatoč mantri Misli na druge cijepi se, širili virus šakom i kapom?

Je li to spomenik onima koji su u bolnicu otišli operirati srce, a iz nje izašli u lijesu jer su umrli od korone koju ime je donio liječnik koji je cijepljen?

Je li to spomenik onima koji nisu dobili zdravstvenu skrb zbog njihovih suludih mjera pa su umrli od infarkta ili raka jer je sustav bio prebukiran brojanjem onih kojima curi nos ili kojima ne curi, ali im je virus iščačkan iz korijena nosa na suspektnim testovima?!

>Capak odbio govoriti o bačenim milijunima za cjepiva, a Bubaš nije htjela pred novinare

Je li to spomenik onim starcima koju su u prvom valu poumirali po staračkim domovima dok ih je štitio glavni gerontolog u gradu Branko Kolarić?

Kome?!

Možda onima koji su napravili suicid jer su im poslovi propali ili su psihički gurnuti preko ruba nakon što su preko noći ostali bez prijatelja, socijalnih kontakata, druženja, izlazaka, predavanja…

Kolarić je tada bio bez brade. Danas njeguje nešto drugačiji imidž, malo je i osijedio, skužio da se to ženama, a možda i frajerima, sviđa.

Danas je Branko ozbiljan političar, kandidat za gradonačelnika. Isplatilo mu se sve navedeno. Monetizirao je svoju TV slavu.

Politički bradati Branko

Branko danas nudi ozbiljne stvari.

Eno lani je kao predsjednik zagrebačkog SDP-a najavio otvaranje posebnog parka za žene na Bundeku. Sjajna inicijativa i segregacija valjda glupih, ranjivih i nježnijih žena. O tome više možete pročitati ovdje.

Eno Branko me jučer iznenadio jednom zanimljivom inicijativom. Ukazao se ispred HNK i risao nešto na nekakvom papiru na podu.

Šaranjem je podržao infantilnu akciju Foruma mladih SDP-a.

Kamere su opet upaljene. Snimaju njega i voditelja queer sekcije te stranke. Da, to doista imaju.

Ne znam je li i Branko član te sekcije, može biti, no to je sada nebitno.

Njih dvojica i ostatak mladeži SDP-a odlučili su održati jedan moderan performans pod nazivom “Totalno okej u bojama emocija”. Ovom interaktivnom ”umjetničkom akcijom”, kako javlja Hina, građanima su ”skrenuli pozornost na važnost mentalnog zdravlja i razbijanje stigme”.

Ovdje možete pogledati ovaj umjetnički izričaj.

Ono što je bitno jest da su kamere opet bile tu, opet su snimale Branka i Branko je bio sretan.

I nije ga bilo nimalo sram.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Pročitaj više

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.

Pročitaj više

Frendica.hr

Glas naroda

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Povezani članci