Što se treba dogoditi čovjeku da ubije vlastitu djecu i može li se ubilačka namjera na vrijeme prepoznati, u Dnevniku HTV-a odgovarao je dr. Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju u Vrapču, prenosi HRT.
– Težak dan za Hrvatsku i Zagreb. Ovo je čin koji u sebi uključuje veliki nezreli narcizam jedne osobe, koja ima očekivanja da je privlačna i važna. To je zapravo psihopatija. Glavna karakteristika psihopatije jest da takve osobe mogu uživati jedino ako slabije osobe pate. Nažalost, ta je kombincija vrlo zlokobna, ističe psihijatar Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju u Vrapču.
Komentirao je i oproštajno pismo koje je otac ostavio na Facebooku.
– Predstavljanje sebe kao žrtve sustava, ne kao nekoga tko ima probleme koje bi trebao rješavati. Takve su osobe ekstremno teški nasilnici i predatori. Cijeli život prolaze i sebe predstavljaju kao žrtve. Ne radi se ni o kakvoj žrtvi, nego o nekomu tko je tražio žrtve. Žrtve su djeca, ali žrtve su i brojni građani. Vidimo na društvenim mrežama da ljudi plaču, da su ljudi u strahu i uznemireni. Posebno su uznemireni oni građani koji večeras imaju konflikte sa svojim partnerima, pitaju se može li se to njima dogoditi. Treba činiti puno stvari da taj strah prođe. I treba reći da se ovo ne može svakomu dogoditi. Osim te kategorije ljudi, to se nikomu ne može dogoditi, dodaje.
> Ravnatelj KBC Sestre milosrdnice i splitski psihijatar o Austrijancu koji je ubio svoju djecu
> Pročitajte oproštajno pismo Austrijanca koji je ubio svoje troje djece u Zagrebu
> Tko je Austrijanac koji je ubio svoje troje djece i u svojem oproštajnom pismo spominje masone?
Dr. Bagarić ističe da društvo danas funkcionira po principu “nećemo se miješati”.
– Mi psihijatri već desetljećima govorimo da se moramo miješati, susjedima, prijateljima, rođacima. Treba im reći da nemaju pravo kada nemaju pravo. Nije taj narcizam niknuo prije tjedna, on postoji cijeli život. Dužni smo se brinuti za ljude oko nas. Nekada se spašavaju životi kada se nekim ljudima kaže odlučno ne.
Dodaje i sljedeće.
– Počinitelj nije žrtva, njega ne treba označavati ocem ili nešto slično, nego ubojicom i zločincem. To je vrlo važno u komunikaciji, da označavamo stvari onakvima kakve one sigurno i jesu, zaključuje.