Knjiga Jasenovački popis – Lažne žrtve (Banić i Koić, 2023.) je kao što piše u zadnjoj rečenici poglavlja Na kraju „kamenčić u cipeli koji ne će dati mira mitomanima i konformistima“. I bi tako. Zbog podataka iz te knjige djelatnici JUSP-a Jasenovac su morali „dejstvovati“ na kraju radnog tjedna i mijenjati podatke na popisu u petak 22. prosinca 2023. godine pred sam Božić. Konkretno, na poleđini knjige na koricama su navedena dva vrlo znakovita primjera lažnih jasenovačkih žrtava. Radi se o dva slučaja (Herman Switzer i Panto Đuričić) ljudi ubijenih 1942. godine, a prema podatcima Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac rođenih 1969. i 1975. godine, pišu Nikola Banić i M. Koić za Hrvatski tjednik.
To je ogromna blamaža za javnu ustanovu na hrvatskom državnom proračunu. Zbog toga je dežurni kreator popisa iz JUSP-a Jasenovac morao raditi prekovremeno. Posebna je priča kako je radio taj „znanstvenik“. Jednostavno je u godinama rođenja broj 9 promijenjen u broj 8 i to sve bez novih izvora podataka. Tako su bez novih podataka u pravom komesarskom stilu Switzer i Đuričić postarani za sto godina. Izgleda ono što nije dopušteno u povijesti, dopušteno je u „historiografiji“. Dovoljno je imati čarobnu nerevizionističku olovku i jednim potezom pred sam Božić na jasenovačkom popisu voskrese retuširani deda Pantelija.
Uzaludno petljanje
Već drugu godinu za redom svjedočimo Božićnom petljanju ekipe iz JUSP-a Jasenovac po njihovom popisu žrtava. Nekada je to možda moglo proći nezapaženo, ali danas ne jer strojevi nemaju dušu i ne osjećaju duh Božića kao ni komunisti. U ovoj 49. arhiviranoj seriji promjena nema novih žrtava na jasenovačkom popisu, ali promijenjeni su podatci kod šestorice dosadašnjih. Ovdje treba naglasiti da su u stvari bitne samo promjene kod gore spomenuta dvojica, a ostali služe za prikrivanje pravog motiva za ovu predbožićnu seriju promjena podataka na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. Žulja ih kamenčić u cipeli zvan istina.
Misle li „genijalci“ iz JUSP-a Jasenovac da je ovim zahvatom riješen problem ubijenih prije rođenja? Nojevsko pometanje problema pod tepih ih u konačnici ne će spasiti. Osim toga podatci kod predmetne šestorice s popisa ostaju isti kao i prije ove promjene u inačici jasenovačkog popisa koja se nalazi u Američkom muzeju genocida. Petljanje s podatcima Switzera i Đuričića je samo za domaće potrebe jer su stari podatci ostali u popisu Američkog muzeja genocida. Možda bi ekipi iz JUSP-a Jasenovac netko trebao reći da na popisu ima još ljudi koji su ubijeni prije svog rođenja i onih koji su ubijeni prije Drugog svjetskog rata.
JUSP Jasenovac na svojoj mrežnoj stranici navodi da se podatci provjeravaju za svaku žrtvu ponaosob pa nema opravdanja za eventualne pogreške. U slučaju jasenovačkog popisa broj pogrešaka je u tisućama, odnosno desetcima istih. Osim toga ako sve podatke ponaosob provjeravaju, zašto ih stalno mijenjaju?
Panta rei
Panta rei. Sve se mijenja. Jedino jasenovačke laži ne. Nakon što je podatak o njihovim poslijeratnim godinama rođenja objavljen u knjizi Jasenovački popis – Lažne žrtve, JUSP Jasenovac je iz taktičkih razloga morao nešto učiniti, ali Switzer i Đuričić nisu maknuti s popisa, već su samo postarani za cijelo stoljeće. Moglo bi se pitijski reći da im je svaka žrtva važna pa čak i lažna jer za agendu očito nedostaje pravih.
Kod za stoljeće postaranog Pante Đuričića navedena su tri izvora podataka. Od toga su dva uratka izvjesnog Pantića objavljena u Srbiji, a treći izvor je knjiga palih boraca prema podatcima lokalnih Brozovih subnoraša iz Bosanskog Broda. Kakva je vjerodostojnost tih podataka, vidi se u činjenici da su sami kreatori jasenovačkog popisa ime oca i godinu smrti označili kao nepouzdane podatke. Zanimljivo je da godina rođenja nije označena kao nepouzdana. Skok od sto godina je vjerodostojan! U ovom slučaju trebali bi vjerovati ljudima koji mantraju o 700.000 jasenovačkih žrtava, ali baš u ovom slučaju govore istinu. Recimo i to da jugokomunistički Savezni zavod za statistiku do 1964. godine nije popisao Pantu Đuričića kao žrtvu iz razdoblja Drugog svjetskog rata.
> Banić i Koić: Jesu li preporuke IHRA-e mehanizam za spašavanje ili za eutanziju jasenovačkog mita?
Herman Switzer, premda u jedinom izvoru podataka koji se navodi u napomenama JUSP-a Jasenovac piše Švicer, još je jedan primjer neznanstvenog pristupa problemu navodnih žrtava u režiji JUSP-a Jasenovac. U ovom slučaju godina rođenja 1969. promijenjena je u 1869. Nema novog izvora podataka, a jedini stari je AOISV, odnosno „Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini“. Otkud sad Vojvodina? Osim što je postaran za sto godina tako da više nije rođen nakon što je ubijen u Jasenovcu, kod Switzera je dodan podatak o rođenju u Zemunu.
Kao što je bilo za očekivati, niti Switzer se ne nalazi na jugokomunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine. Izgleda da su tadašnji komunisti „s dna kace“ ipak imali dno do kojega mogu pasti, za razliku od današnjih. Neki apologeti mita bi se mogli opravdavati da tada nisu svi popisani, ali Herman Switzer ili Švicer iz Zemuna, rođen 1869. i ubijen u Jasenovcu se ne nalazi ni u digitalnom arhivu Yad Vashema. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa na upit za Hermana Switzera. Oba se odnose na ljude iz Beča. Jedan rođen 1874. godine koji je stradao tijekom rata vjerojatno u Poljskoj jer se kao odredište deportacije spominje Lublin. Drugi Herman Switzer je rođen 1871., a umro je u Šangaju u Kini 1944. godine.
Metoda agende 100.000
Jedan od ostalih čiji su podaci ovom prilikom mijenjani je Metod Grbac. Automatska pretraga 8.517 mikrofilmiranih stranica iz Projekta Dotršćina koje su nam na raspolaganju nije dala rezultata za Metoda Grbca. Tu navodnu jasenovačku žrtvu jugokomunisti nisu popisali u popisu žrtava rata 1941.-1945. koji je dovršen 1964. godine. Prije promjene podataka od 22. prosinca 2023. godine jedini izvor podataka kod Metoda Grbca (otac Mate) je bio Projekt Dotršćina (DOTRŠ=ZM103/04-Z-2894), a nakon toga je dodana i nekakva izjava koju je zbog nenavedenog autorstva nemoguće provjeriti. U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata (L64) jedini Grbac kojem je otac Mato se zove Mate, a stradao je u talijanskom logoru na Rabu krajem 1942. godine.
Zanimljivo je da se na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac nalazi i Metod Gobac kojem za razliku od Metoda Grbca nije navedeno ime oca i godina rođenje pa ih ne možemo u potpunosti usporediti, ali poveznica im je potpuno isti izvor podataka iz Projekta Dotršćina (DOTRŠ=ZM103/04-Z-2894). Niti u ovom slučaju automatska pretraga mikrofilmiranih stranica iz Projekta Dotršćina nije dala rezultata. Nakon ovoga postavlja se razložno pitanje jesu li dva Metoda isti čovjek? Kako to da za jednog ili obojicu nisu znali jugokomunistički popisivači 20 godina nakon rata, a nakon 40 je čudesno pronađen, odnosno pronađeni su. Biti će toga još. Treba zaslužiti plaću s hrvatskog državnog proračuna i pokušati dogurati do agende „Jasenovac 100.000“, odnosno „Jasenovac Auschwitz Balkana“.
Zbrkani podatci kao osnova laganja
Premda su Josip Debogović, Đuran Dolinić i Petar Poljak baš kao i Grbac ubačeni u ovu seriju promjena podataka vjerojatno samo kao pokušaj skrivanja pravih motiva, odnosno retuširanja podataka o Switzeru i Đuričiću, treba i njih spomenuti.
Kod Josipa Debogovića jedina promjena je nekakva izjava kao novi izvor. Prema mrežnom jasenovačkom popisu dvojbene su godine rođenja i smrti, a mjesto rođenja se prigodno seli po mjestima u okolici Zagreba. U starijim podatcima navode se Marija Gorica i Zaprešić, a onda je to promijenjeno u Veliku Goricu. Slučaj kao u onom vicu koji završava sa: „Šaraj!“. Zbrkani podatci mogu biti dokaz nemarnosti i neznanja, ali prema učestalosti takvi podatci u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac nisu slučajnost. Osnova laganja nije nekoga uvjeriti u laž, već posijati sumnju u istinu.
Đurana Dolinića nema u L64. Prije promjene kojom je kao izvor dodana nekakva za širu javnost anonimna izjava jedini izvor podataka je bila jedna monografija Bosanske Dubice koja je već u nekoliko prigoda argumentirano pokazana kao nepouzdan izvor.
Glede Petra Poljaka dovoljno je reći da na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac postoji još jedan iz istog sela koji je prema L64 ubijen u Jasenovcu istog dana. Razlikuju se po imenu oca (Dragaš sada promijenjeno u Dragoš i Nikola). Kako je rekao F. D. Roosvelt, slučajnosti ne postoje, a prema W. Churchillu ono što je teorijski moguće, stvarno nije za očekivati. Tako je i s podatcima u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac.
Saxa loquuntur
Iz ovog primjera promjena na jasenovačkom popisu vidimo da znanstveno napisana knjiga nije uzaludan posao, premda apologeti jasenovačkog mita ne odustaju. U Hrvatskoj im uglavnom vjeruju još samo profesionalni aktivisti i neprofesionalni povjesničari koji se vole nazivati historičarima. Političko ignoriranje činjenica onda posljedično i istine ne može trajati vječno. U slučaju jasenovačkog popisa knjige temeljene na činjenicama djeluju kao kamenčić u cipeli koji mitomane smeta. Kako bi rekli stari Latini saxa loquuntur (kamenje govori). Kamenčiić po kamenčić i kameni cvijet „srpskog sveta“ može biti i na UNESCO-voj listi, ali s lokacijom u Šumadiji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 ljudi ubijenih 1942. godine, a prema podatcima Javne ustanove){kind=link}