Banić i Koić: Promjene na popisu JUSP-a Jasenovac od 15. svibnja 2021.

jasenovac
Foto: jusp-jasenovac.hr

Dana 15. svibnja 2021. godine registrirano je 26 promjena na mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac. Ukupan broj navodnih žrtava je smanjen za dvije i sada je 83.804. Dvije lažne žrtve su izbrisane s popisa. Tri su naizgled izbrisane, ali zapravo su njihovi podatci prebačeni drugim žrtvama. Dodane su i tri nove žrtve. To su Đuro Scheiber (1908., Mavro, Varaždin), Eizig Kremer (1899.*, Isak, Slotfina) i Marjetka Lenarčič (1930., Anton, Maribor). Dvoje zadnje spomenutih su samo novi identiteti dvije “izbrisane”žrtve.

Kod većine ostalih promijenjeni su neki osobni podatci kao što je godina rođenja ili ime oca, a u 5 slučajeva samo je dodan novi izvor podataka. Sve promjene temelje se na izjavama iz 2021. godine. Na te „fantomske“ izjave smo već upozoravali jer one postaju glavni izvor podataka za jasenovački popis, a uglavnom su nedostupne za provjeru i nepoznatog su autorstva. Taj trend je u zadnje vrijeme viđen i u nekim drugim područjima, a u nekim područjima društvenog i političkog života ćemo ga tek vidjeti i osjetiti. Primjerice, dovoljna su dva svjedoka da se promijeni karakter Domovinskog rata iz obrambenog rata protiv jugoslavenskih i srpskih agresora u građanski rat. Svjedočenjem dvaju četnika treći će postati civilna žrtva (građanskoga) rata. U slučaju jasenovačkog popisa dovoljna je jedna izjava odnosno jedan „svjedok“ i popis može nabujati na stotine tisuća žrtava. I neka se ne zavaravaju oni koji misle da je to groteska. Kad luđaci preuzmu vlast u ludnici sve je moguće.

Prvi od izbrisanih s popisa je Pavao Löw (1910., Alfred, Zagreb). Ta lažna jasenovačka žrtva je već nekoliko puta spomenuta u seriji tekstova o jasenovačkom popisu. Radi se o predratnom nogometašu i poslijeratnom bojniku tzv. JNA koji je prije pada Rankovića živio u Beogradu, a nakon toga u političkom egzilu u Dubrovniku. Prije dubrovačke epizode radio je u komunističkoj „Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača“. [1] Znači mogao je svoje ime maknuti s popisa ili ga dodati na njega. Međutim, zanimljivije od toga je da se na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac i dalje nalazi njegov klon Pavao Läw (1910., Alfred, Zagreb). Za razliku od Antuna Kusara, Aleksandra Kramera i Jerice Lenarčić o kojima će više biti riječi u nastavku teksta koji su naizgled izbrisani s popisa, ali zapravo su njihovi podatci prebačeni u napomene njihovih klonova „druga majora“, Levkovića se ne briše. Ipak je on bio „obaveštajac“. Doduše, to je vrlo dobro jer je Löw/Läw/Levković pravo ogledalo jasenovačkog popisa. Marjan Šetinc je drugi koji je bar trenutno izbrisan s popisa, a nije amalgamiran u podatke neke druge žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa. Glavni izvor podataka za Šetinca je „djelomičan popis 54 Slovenca“ ubijena u logoru Jasenovac. [2] Taj popis je već problematiziran glede promjena na jasenovačkom popisu od 26. siječnja 2021. godine. [3] Naime, na tom popisu se kao ubijeni u Jasenovcu nalaze i oni koji su nakon rata bili živi. Da je taj popis vrlo problematičan indirektno priznaju i kreatori mrežnog jasenovačkog popisa koji su nakon Alojza Ferša ovom prigodom s popisa maknuli i Marjana Šetinca. Glavni izvor podataka za Zoru Bizjak kod koje je temeljem izjave dodana neka godina rođenja je također taj problematični i neuvjerljivi popis.

Nova žrtva na mrežnom jasenovačkom popisu je Đuro Scheiber (1908., Mavro, Varaždin). Za Đuru Scheibera kreatori popisa imaju jedan izvor podataka, izjavu kojoj ni sami baš ne vjeruju jer su godinu smrti (1944.*) označili kao nepouzdan podatak. U digitalnom arhivu Yad Vashema su četiri zapisa koji se mogu povezati s Đurom Scheiberom. Niti jedan nije iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija, već su sva četiri zapisa iz komunističkih izvora u kategoriji „liste progonjenih osoba“. Đure Scheibera nema čak niti u srbijanskom Spisku žrtava rata. Prema jednom od zapisa iz digitalnog arhiva Yad Vashema Đuro Scheiber je 14. srpnja 1941. godine bio na popisu Židova koji su u braku s nežidovima.

Metamorfoze

Kreatori mrežnog jasenovačkog popisa od nekih jasenovačkih žrtava stvaraju potpuno nove jasenovačke žrtve. Bez uvida u slijed promjena i u napomene jasenovačkog popisa čini se kao da su neke žrtve izbrisane, a druge dodane na popis. Međutim, to je privid jer se „izbrisane“ lažne žrtve samo pretvaraju u nove žrtve jednake vjerodostojnosti. Evo tri primjera takvih metamorfoza iz predmetnih promjena na mrežnom jasenovačkom popisu. Antun Kusara, Hrvat iz Nove Gradiške koji je prema podatcima prije promjena „nestao od ustaša“, a prema jedinom izvoru podataka je „otjeran 15.10.1944.“, nije više na popisu. Međutim, nije u potpunosti nestao s popisa i to zato jer su njegovi podatci prebačeni u napomene kod Slovenca Antona Kušara iz Celja. Ukratko, Hrvat Kusara i Slovenac Kušar su jedno te isto. To je znanstvena razina jasenovačkog popisa. Mali tečaj kako nastaju jasenovačke žrtve. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata (L64) nalaze se dvojica Antona Kušara. Mlađi Anton Kušar (1906., Anton, Celje) prije rata živio je u Novoj Gradiški, stradao je u Jasenovcu 15.12.1944. godine. Stariji Anton Kušar (1877., Janez, Radna kod Sevnice), prije rata živio je u Celju, a stradao je 11.10.1944. godine u Novoj Gradiški. Uočljivi su elementi unakrsne reference. Doduše, teško je objasniti kako nekoga otjerati nakon što je ubijen, kako biti nestao, a zna se gdje ste. Osim toga godine u mitovima očito nisu važne. Svi podatci se lijepo izmiješaju u manje morbidnu, ali ništa manje opaku inačicu „partizanskog gulaša“ i sastojci se onda vade i slažu prema potrebi. Tako se priprema i servira jasenovački mit.

Sličan recept primijenjen je kod u predmetnim promjenama naizgled izbrisanog Aleksandra Kramera. Podatci o Aleksandru Krameru (1891.*/1884., Isak, Slotfina u Ukrajini) koji je čak i prema podatcima iz JUSP-a Jasenovac stradao u Auschwitzu, ali se unatoč tome našao na jasenovačkom popisu, su prebačeni u napomene kod nove žrtve na popisu Eiziga Kremera (1889*, Isak, Slotfina u Ukrajini). Erik Krämer je postao Erik Kremer (1929, Eisig*, Zagreb). Ista promjena preglasa „ä“ u „e“ odnosno promjena prezimena Krämer u inačicu Kremer je i kod Sonje Krämer, sada Sonje Kremer. Kod Erika i Sonje je ime oca Eisig* promijenjeno u Eizig*. Ovo samo pokazuje da se djelatnici JUSP-a Jasenovac vrlo lakonski odnose prema podatcima. Prvo, u digitalnoj inačici se nalazi Sonja Kramer kojoj se otac zove Isak, a ako se „pravite Englez“ ili pišete engleski po „vuku“, onda se to izgovara odnosno piše Ajzek, Ajsig, Eisig, Eizig, Esik ili sa zatipcima kao Eisie. Naime, sve navedene mogućnosti se nalaze u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) glede Aleksandra ili Erika Krämera/Kramera/Kremera. U L64 se nalaze Asig (1880.) i Esik (1892.) Kremer, ali i Eirig Kremer (1890.) čiji se otac zove Isais što asocira na ime oca Aleksandra Kramera, odnosno sada Eiziga Kremera nove žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa. Da sve bude još grotesknije, u napomenama se kod Erika Kremera navodi da je Židovka i ime oca Esik. Da skratimo ovu kompliciranu priču. Prema L64 Aleksander (otac Isak) i Eirig Kremer (otac Isais) su stradali u Auschwitzu. Prema L64 nema niti jedan Erik ili neka inačica pa ni one sa zatipcima koji je rođen oko 1929. godine. Znači Erik Krämer (1892., Zagreb) bez imena oca s mrežnog jasenovačkog popisa koji nije obuhvaćen ovim promjenama stradao je u Auschwitzu, a njegov imenjak rođen 1929. se ne nalazi u komunističkom popisu žrtava rata. O Aleksandru/Eizigu je već rečeno da je stradao u Auschwitzu. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema Erika ili Eiziga Kremera koji bi prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija bar malo nalikovao imenjacima s mrežnog jasenovačkog popisa. Međutim, ima jedan zapis iz kategorije svjedočanstava prema kojem je Aleksander Kremer (1887.) rođen u mjestu Faluszlatina u karpatskoj Ruteniji tada u Čehoslovačkoj. Rutenija je danas podijeljena između Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i Ukrajine kojoj pripada Zakarpatska. Taj Aleksander Kremer je prema svjedočanstvu rodbine za vrijeme rata živio u Zagrebu, a ubijen je 1943. godine u Mariboru. Manjak znanja i pijeteta prema stvarnim žrtvama, a višak želje za parapolitičkim aktivizmom i rezultat je nakaradni jasenovački popis.

U istom stilu kao u prethodim slučajevima na temelju nekakve izjave od Jerice Lenarčić nastala je Marjetka Lenarčič. Podatci „izbrisane“ Jerice Lenarčić mogu se naći u napomenama podataka kod nove jasenovačke žrtve Marjetke Lenarčič.

Jasenovačka papazjanija

Kod Franje Skroveca nisu mijenjani podatci, već je samo dodan novi izvor, odnosno dodana je nekakva izjava. U ovom slučaju je problematično da je Franjo Skrovec ubijen u logoru Stara Gradiška 1945. godine, a logor je raspušten na jesen 1944. Štoviše, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata Skrovec je ubijen u Staroj Gradiški 25. travnja 1945. godine u vrijeme kad su to područje već zaposjele pomoćne postrojbe sovjetske Crvene armije, odnosno pripadnici komunističke paramilicije u Jugoslaviji tzv. partizani. To znači da bi se na toj strani trebali tražiti ubojice Franje Skroveca. Juda Papo (1914., Jozef) iz Sarajeva je nakon promjena postao Juda-Leon Papo (1914., Joseph). U digitalnom arhivu Yad Vashema je samo jedno svjedočanstvo i to od kćeri prema kojoj je Juda Papo (1914.) iz Sarajeva najvjerojatnije stradao 1942. godine, mjesto smrti je nepoznato, a proglašen je mrtvim u kolovozu 1945. godine. Kod Lavoslava Spitzera nema novih podataka, a jedina novost je nekakva izjava iz 2021. godine koja se navodi u napomenama. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva ista zapisa iz 2019. godine, oba od iste osobe, pranećakinje prema kojoj je taj krojač iz Jasenovca stradao 21.4.1945. godine, tj. dan prije tzv. proboja logoraša. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Lavoslav Spitzer je Hrvat, katolik stradao u nepoznatom logoru 15. ožujka 1945. godine. Taj nadnevak u L64 obično znači da se ne zna vrijeme smrti. U prve tri Miletićeve knjige o Jasenovcu ima nekoliko popisa jasenovačkih krojača, ali nigdje se ne spominje Lavoslav Spitzer. Za Živana Božića (1919., Stevan) su do izjave (IZ=4-20/21) jedini izvor podataka bile srbijanske „popisnice istine“ (AOISV). Kao što je uobičajeno u tom izvoru “istine” navodne žrtve su bez većine osobnih podataka. Prema gore spomenutoj izjavi Živan Božić je iz nekog sela oko Aranđelovca u srbijanskoj Šumadiji. U dva izvora su dvije različite godine smrti. Komunistički popisivači nisu nikada čuli za ovog Živana. Naime, u L64 samo je jedan Živan Božić (1925.) i taj je poginuo 1945. godine kod Brčkog u postrojbama komunističke paramilicije tzv. partizana. Još su tri Živka i jedan Živorad Božić, niti jedan iz Hrvatske, a uglavnom su poginuli kao pripadnici komunističke paramilicije na kraju rata i niti jedan nije ubijen od ustaša, pogotovo ne u Jasenovcu. Kod Ilije i Nikole Ercega iz okolice Šipova ime oca je promijenjeno iz Ilija* u Mijo*, premda se prema izvorima navodi ime Mujo. To nije najveći problem jer kod obojice piše da im je sudbina nepoznata, a u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) još i da su nestali i to 1. kolovoza 1941. godine odnosno prije uspostave logora Krapje i Bročice koji prethode logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani.

Vrijedi spomenuti da se godine rođenja ne podudaraju s onima iz komunističkog popisa žrtava rata i to ne samo u slučaju dvojice Ercega, već i u drugim slučajevima obuhvaćenima predmetnim promjenama. Inače, koincidentno se u L64 nalazi i jedan Mijo Erceg iz Šipovu ne tako dalekog Livna. Otac mu se zove Nikola, mlađi je od Mijinih/Mujinih sinova i ubijen je 1945. u rodnom Livnu. Treba napomenuti da su Livno 1944. godine nakon povlačenja Nijemaca zaposjeli pripadnici komunističke paramilicije. Ima toga još, ali ne treba pretjerivati s konzumacijama jasenovačke papazjanije.

M. Koić i Nikola Banić

[1] Nikola Banić i M. Koić, Jasenovačka znanstvena ANTIFAntastika, Hrvatski tjednik, 3. studenog 2016., s. 44-49
[2] Miletić 3, Prilog br. 9
[3] M. Koić i Nikola Banić. Promjene na jasenovačkome popisu od 26. siječnja 2021., Hrvatski tjednik, Br. 854, 4. veljače 2021., s. 27

_________

* Dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić dvojica su široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera računalstva, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i manipulacije jasenovačkim popisom. Na Narod.hr redovito od 2015. objavljujemo analize Nikole Banića i M. Koića o nelogičnostima na mrežnom jasenovačkom popisu. Koristeći računalne programe usporedili su i službeni popis stradalih Memorijalnog centra JUSP Jasenovac s takvim popisima drugih logora te su otkrili da se osobe koje se vode kao stradali u Jasenovcu nalaze na popisu stradalih u logorima Auschwitz, Buchenwald i Dachau.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hrvatski tjednik