Barbara Jonjić: Uvriđen oko Zokijevih izjava, BiH Šprajc danima pumpa atmosferu linča

Foto: Narod.hr/Snimka zaslona (Fotomontaža: Narod.hr)

Došli smo do druge polovice prosinca
Sitno brojimo do Božića Bogu hvala
Treća nedilja Došašća i sveta Luca iza nas
‘Ladnoće velike nekako izostale
Ne šaraju nan se prozori ledon
Niti vise mosurci sa žgliba

Izosta onaj jutarnji dah u bilomu dimu
Što izleti izdajnički isprid nas

Mosurke
Onaj nagomilani led u šiljcima na dnu krovova
Već godinama niti nisan vidila
Ne znan zbog čega

Nema ji

Ne znan niti zbog čega zapravo kao gubimo taj nekakav rat s kovidom
Tek mi se ne upire prstom u Hrvate i nji’ove higijenske navike
Jer nikada s time problem niti nismo imali
Nikada

Moje selo vodovod je dobilo tek krajem devedeseti, nakon rata
No, kupali smo se i bili uredni i bez vodovoda
Jesmo
Dotravali smo vodu na frezama u bačvama s Vrljike, zaićali iz čatrnja
Pa je grijali na vatri
Imali kamenice, maštele i siće
Do jučer se pravio sapun nakon klanja gudina
Fregalo se i iskuvavalo sve redom
Bilile se kanavače, kragne i lancuni

Nikad za velika putovanja i turizma bili nismo
Al’ smo bili uredni
I znali smo i u najvećemu sirotinjstvu
Izdvojiti za misne robe
Školanja i nekretnina

Naše matere i ćaće nisu, valja pravo reć’ vidili Parisa, a ni Londona
Gradili su kuće, kupovali zemlju i svaki dinar trošili na školanje svoje dice
Na strane jezike i glazbene škole

Moje selo nije imalo vodovod
Al’ rećemo, imalo je kuću su pet diplomirani pravnika
Ae
Moje selo ima doktore i ferovce
Profesora imamo na badilje

U mome selu nema čovika koji ne bi razumio onu izjavu našega Predsjednika Milanovića o sapunu i parfemu
Imao ili ne imao školu, svaki naš čovik s’vatio bi kako se uopće ne priča o higijenskim navikama, nego o konstitutivnosti Hrvata u BiH
Kako se priča o nekoj tek sanjanoj, građanskoj BiH koja na red more doć tek kad se Hrvate pristane minorizirati

Onako kako parfem uvik dolazi na red tek nakon sapuna

No, nije se s’vatilo
Naravno
Nisu s’vatili isti oni koji niti Tuđmana s’vaćali nisu
Pa su ga, ni manje, ni više s Miloševićem uspoređivali

Ti kvazi graDŽani nisu Tuđmana držali zločincem dok ih je hranio, smišćao po hotelima, naoružavao
Dok je oslobađao svojom vojskom nji’ove potencijalne nove Srebrenice

Ne
Sad je njima Tuđman zločinac
I likuju kad mu se ubijaju generali
I umiru zapovjednici obrane Vukovara

Nisu njima problem higijenske navike
Nego higijena nji’ovog nezahvalnog uma

Naš Predsjednik Milanović nije tek sada uporabio usporedbu sa sapunom i parfemom
No, graDŽani su odabrali tek sad se prid svoje izbore uvridit i propet na zadnje noge

Imaju oni tog svog nekakvog Šprajca koji se zove Senad Hadžifejzović
Danima taj kao uvriđen drami oko Zokijevih izjava
Prsi se kako su baš oni pojam pameti i čistoće
A šta ja znam
Meni nekako oduvik najlipše miriše u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Imotskom
Puno lipše nego u Sarajevu

Bacila sam se na moga pokonjega dida Matka
I njega je nekakav, specifičan miris tamo smeta
Baba Manda, za razliku od nas, bila je žena otvorenoga uma
Ona bi nam tumačila kako iz njijovi kuća miriši drugovačije
Jerbo oni ne idu k’o mi
E

– Oni ti prigaju na maslu, nisu na masti, gudine ti oni niti ne idu

I unda i danas meni to bilo strašno
Zemlja di se ne ide pršut, divenice, a niti pečenicu
Ajme
Šta rižu na daski ako nisu povisme

Ne volim njijove ćike, điđe, a niti ćilime
Jednako k’o što ne volim psihodeliju Misonija
Ae
To mi je napad na oči
Volim minimalizam, osim za našega Božića

Meni je rećemo Japan istok po miri
Neka me u njega znaju odvesti tek dva filma
Obađem ga svako malo Carstvom sunca i Izgubljenima u prijevodu

Ovaj drugi film idealan bi bio za opisa trenutne situacije između Zokija i ovoga BiH Šprajca
Lik danima gnjavi i pumpa atmosferu linča
Vrlo me zanima k’liko je kopa kako bi iskopa i doveo u svoju emisiju putem video poziva baš Marka Vučetića
Naravno, izabra je savršenog tipa za svoje rađe
Nitko drugi ne bi mu se ni odazvao
Malo je Hrvata koji svojima kaele vole prid drugima spuštat
Marko napokon maknio one svoje Malfoj šiškice sa čela
Al’ um mu osta nažalost neizmjenjen
Bez da iti trepne, prvim ljudima naše Države postavlja dijagnoze
Pljuje svoje prid tim tuđincem
Koji doslovce prezire sve što u Hrvatskoj vrijedi
Marko pred njim Plenkovića naziva poremećenim narcisom, a Milanovića naziva neurotičnim kolerikom na rubu očaja i histerije

Njemu je biće samo Komšić po ukusu

Kaže kako Zoki ima problem koji se zove
Problem treće rečenice
Svašta
Eto ti Marko nemaš problem s trećom rečenicom, nego s činjenicom kako generalno drobiš gluposti
Doktor si znanosti
Predaješ na fakultetu, a nisi sposoban s’vatiti dvi jednostavne rečenice
Od tebe je tuplji samo onaj tko te probrao i naćulio da nam upravo takav svojim idejama dicu truješ
A još je jadniji onaj ‘ko te u Sabor smistio u onaj vakat
Sad vidim pucaš na misto gradonačelnika Zadra
Lipo sam rekla kako ćeš ti pobjedit u Zadru, jednako k’o što ću ja pobjedit u Negoslavcima
Čim pobjedimo
Evo, nudim da se to zajedno uz Čavoglave proslavi
Ja ću vikat
Za dom
Ti odgovaraj onaj drugi dio

Nego, gledaj Freda Matića nekako uključit u tu svoju kampanju
On neka ti pomogne po pitanju biologije i logike
Čudo je pametan
Ne razlikuje spolnu stanicu od zametka, a zastupnik je u EU
Kako taj nađe put do zgrade di radi
To mi nikako nije jasno
Kako je naučio boje na semaforu
I šta je livo, a šta desno
Zna li usta zatvorit kad kiša pada
I oči sklopit kad ide leć
Marko i Fred tokaju zajedno
Lolek i Bolek
Možda uskupa napokon nešto i s’vate kako triba

Za sada, ne konta Marko niti recimo činjenicu kako taj BiH Šprajc hvali samo promašaj ekipu

Markec se mimo svake logike s tim BiH provokatorom složio okolo toga kako eto maniti Hrvati u BiH nikako s’vatiti kako je BiH nji’ova Država
I kako baš isključivo u tome leži problem

Naravno
Ne leže problemi u tome što se Hrvate u BiH na svim razinama minorizira
Što ih se silom iz konstitutivnog naroda pretvara u manjinu
Ne, nije problem u tome
Uopće

Ne leži problem primjerice u tome što se odgovorni za zločine počinjene nad
Bugojanskim Hrvatima
Šetaju slobodni i uspinju lagano i sigurno na političkoj pozornici

Ne
Kriva je tek pogrešna percepcija Hrvata
Oni jednostavno odbijaju vidjeti koliko su ravnopravni u BiH

Srića imaju graDŽane Bošnjake i lumena Vučetića da im to kirurški precizno nacrtaju

U jednome trenu taj voditelj navisio izravne komplimente o silnoj pameti našega Marka

Ajme kako slažeš super rečenice
Ajme koje duboke, pomirbene misli
Ajme kojom srećom da su svi Hrvati kao ti

A Marko ni manje, ni više nego hvali na sva usta globalizam
I doslovce se zgraža na činjenicu kako eto postoje i danas ljudi u Hrvatskoj kojima je top nji’ova nacionalna država
Umjesto da oduševljeno prihvate globalizam koji je po tom lumenu izravno skopčan s Kraljevstvom nebeskim

Je, mudrijašu
Ništa ne gradi Kraljevstvo nebesko kao LGBT alat kojim se globalisti revno služe na Zemlji

Točno tako je Bog zamislio Kraljevstvo nebesko
S legalnim, namjernim pobačajem
I dicom koju podižu istospolni parovi
Bog uopće nije zamislio ženu i muškarca kao jedno
Niti je zamislio da se baš njih dvoje množe
Ne, ni blizu
Sasvim slučajno je Isus Krist
U Betlehemu uzase imao Mariju i Josipa
Mogli su to komodno biti i Marija i Ana
Ili Josip i Luka
Ae
Ne bi da naš Bog ima šta protiv sodomskoga grija
Ničemu se ne veseli k’o tomu

To samo mi, zločesti i ograničeni Hrvati krivo tumačimo Bibliju
Ne moremo mi katolici znati šta i kako
To će nami Pilsel, vjernik i teolog opće prakse nacrtat
On pokriva sve
Od hadža, priko protestantskoga đuskanja po crkvama, pa do korizmenoga posta

A našega Marka od svega najviše smeta naša nacionalna Država
Suvišna mu je ta sanjana Država iznova rođena i krvlju branjena
Tuđincu se pod skute uvaljuje
I svoje blati

More se ne volit Plenkovića i Milanovića
Kad si u svojim granicama
Ae
U svojim granicama moreš šta oćeš
Evo koristim priliku

Plenkoviću, svega ti, znaš li kako onaj tvoj Milošević pita i spomenik ili ulicu obitelji Zec u Zagrebu
Zbij ga nekako
Taj će po njima nazvat i
Pelješki most ako ga se pusti
Zagreb će ti nazvat Aleksandrijom
Nekako ga zbij
Ti si nam ga doveo za vrat
Samo ti mu moreš i naredit da nam s vrata slazi
Eto, sad znadeš šta ti je radit
Idemo dalje

Dočim se granica priđe
Svoje se brani

Samo globalist koji svoje niti nema
Jerbo služi drugome gazdi
Konja uvik nasuprot svome narodu i svojoj Državi veže

A ja se i ovi dana mislila kako mosuraca više nigdi nema
Zašto ih nigdi ne vidim
Zašto ne kapi niz nji ona studena voda
Pa ne cakli kap prije samoga pada na ledinu osunčanu zubatin suncen

A ima mosuraca
Ima ih
Tek se ne vide zgodno
Ne vide se na prvu

Ukažu se tek
Kad zinu oni ljudi
Koji ih nesvjesni, okolo nosaju

Nosaju ih zabodene u svojin praznin, globalističkin glavama

*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr