“Prekrasan je i u potpunosti stvoren od embrionalnih matičnih stanica”, rekla je u Bostonu Żernicka-Goetz, stvoriteljica prvog sintetičkog ljudskog embrija. Profesorica sa Sveučilišta Cambridge i Kalifornijskog instituta za tehnologiju opisala je rad ove srijede na godišnjem sastanku Međunarodnog društva za istraživanje matičnih stanica. Njezin tim u trci je s vremenom tko će prvi stvoriti umjetnog čovjeka, a za vrat joj pušu u Weizmannovu institutu u Izraelu, gdje su načinili embrije miševa kojima je već kucalo srce, i u Kini gdje su stvorili sintetičke embrije majmuna, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.
Umjetni čovjek izašao je iz Zvjezdanih staza, Blade Runnera i Stepfordskih supruga, te nam kuca na vrata. Dakako, trenutno je ilegalno sintetizirati embrije u laboratorijima i usađivati ih u maternice, ali već smo vidjeli kako to ide kad nešto nije definirano zakonski. Cijeli je Internet izvan ikakve regulacije, pa funkcionira, kao i agregacijeske platforme poput Bolta i Wolta – jednostavno smo se navikli da živimo na Divljem Zapadu. S umjetnim ljudima bit će kao i s umjetnom inteligencijom: svi će zazivati ograničavanje, ali neće ništa poduzeti da ne bi zaostali za drugima, sve dok to ne bude svršena stvar.
Uz tehnološku – i društvena revolucija
A to je zato što smo posve spremni prihvatiti artificijelno ljudsko biće. Oplodnja in vitro, koja se provodi od 70-ih, dignula je veo s misterije prokreacije. Otada su odrasle generacije kojima je normalno da se djeca ne začinju u emotivnoj zbrci i tjelesnom orgazmu, nego u gumenim rukavicama i sterilnim uvjetima, uz pomoć mikroskopa i stakalca. Spermiji, jajašca i embriji izvučeni su iz tjelesnog mraka i stavljeni na police supermarketa. Čovjek je postao roba koja se može naručiti na web shopu, transferirati u drugi dio svijeta i vratiti proizvođaču ako je škart.
Uz tehnološku revoluciju došla je i društvena, u kojoj se obitelj ne sastoji više od roditelja i djece, nego to može biti bilo koja i bilo kakva skupina ljudi. Antropolozi su već davno ustanovili da je tabu incesta stvorio civilizaciju. Upravo je zabrana uzimanja seksualnih partnera iz vlastite obitelji nagnala praljude da izađu iz svojih mikrozajednica i stupe u kontakt sa susjedima. Razmjena žena dovela je do razmjene govora, dobara i iskustava, te je na koncu stvorila kulturu. Jedna druga teorija ide dalje, pa veliku dinamiku europske civilizacije pripisuje baš tome što je rana Crkva zabranila brakove bratića i sestrični. To je ljude u antici prisililo da povezuju klanove, onemogućivši im da zaglibe u rodovskom sustavu. Povezivanje klanova širilo je društvene veze i stvaralo međuovisnost sve više i više ljudi, a to je bila nužna predispozicija za demokraciju – nijedno rodovsko društvu nije demokratično.
Sintetički embrij je stravičan
Budući da je zabrana incesta temelj našeg društva i kulture, ne znamo kako će izgledati društvo bez nje. Ovoga je travnja u Nizozemskoj na sud izveden Jonathan M. čijom je doniranom spermom začeto više od 550 djece, što je izazvalo strah roditelja da će ona možda stupiti u incestuozne odnose. Jedino je rješenje da se tako začeta djeca, a zapravo polubraća i polusestre, povežu i upoznaju. Oni su obitelj, a gdje je obitelj, uvijek je i zabrana rodoskvrnuća – no baš je tu mogućnost incesta zakonodavac glupo, ili zapravo lukavo, previdio, samo da mašinerija ne stane.
Na taj isti glupi, ili zapravo lukavi način, nije regulirana ni umjetna inteligencija ni umjetna oplodnja. I tako nema zapreke da se dokine svijet kakav poznajemo. Onaj sintetički embrij s početka članka nije prekrasan nego stravičan.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
