Biokovo – zaštitnička planina makarskog primorja

Ako ste ikada ljetovali na Makarskoj rivijeri vjerojatno ste se imali prilike dobro se nagledati i oduševljeno “pokloniti” moćnom Biokovu. Ako niste onda će te u ovome tekstu dobiti približeni uvid u njegove ljepote i saznati nešto više o velikoj planini koja se zaštitnički proteže iznad Makarske. Parkom prirode Biokovo je proglašeno 1981. godine, a osim po položaju, jedinstveno je zbog biološke raznolikosti i svoje geomorfologije.

Biokovo je dio planinskog masiva Dinarida i kao takvo ima smjer pružanja SZ-JI. Građu u nižim dijelovima prema moru i na suprotnoj zagorskoj strani čine pretežito eocenske fliške naslage, dok su viši dijelovi oblikovani u mezozoijskim karbonatnim sedimentnim stijenama.

Geologija Biokova

Geologija Biokova ne može se promatrati samo u okviru granica Parka prirode, nego se mora sagledati sveobuhvatno i kompleksno. Krajem krede, prije otprilike 65 milijuna godina, započelo je sudaranje Afričke ploče sa Euroazijskom. Sužavanje oceanskog prostora izazvalo je jake tektonske poremećaje, pri čemu su se horizontalni slojevi naborali, razlomili i izdignuli iznad površine mora, tvoreći planinske lance kao što su Alpe i Dinaridi, čiji je jedan dio Biokovo. Na taj način praocean Tethys je velikim dijelom nestao, a njegov je ostatak današnje Sredozemno more.

Podnožje središnjeg dijela Biokova je blago nagnuta zaravan, koja se od mora izdiže do visine od oko 300 m, a s obzirom da je oblikovana pretežito u fliškim naslagama plodna je i zelena.

Na taj «zeleni pojas» nastavlja se najimpresivniji dio stijena koje se izdižu u visinu oko 1000 m i kao fasada ograđuju Zagoru od Primorja. Povrh tih stijena pruža se regija koja ima oblik valovite visoravni, široka je oko 3-4 km, karakterizira je bogato razvijen krški reljef, a prema zaleđu se blago i postupno spušta.

Bogati biljni svijet i životnijski svijet

Biljni pokrov planine Biokovo izuzetno je zanimljiv i bogat. Vidljivo je miješanje različitih flornih elemenata. Ovdje se miješaju najstariji mediteranski, noviji borealni i srednjoeuropski florni elementi. Dominira ilirsko-mediteransko bilje, dok je učešće alpskog znatno smanjeno, pa Biokovo u biljno-geografskom pogledu treba uvrstiti u posebnu balkansko-apeninsku oblast, balkanskog karaktera (prema Kušanu 1969. god.).

Za biljni pokrov planine Biokovo može se reći da je gotovo na cijeloj površini degradiran. Pod pojmom «biljni pokrov» ili «biljni svijet» obično su obuhvaćene dvije njegove komponente – flora i vegetacija. Vegetacija je skup svih biljnih zajednica ili fitocenoza. To su zakonito građene zajednice u odnosu na ekološke čimbenike i pouzdani su indikatori stanišnih prilika. Flora je skup svih biljnih svojta nekog područja.

Poznato je da su biljke osnova biološke raznolikosti. One su stanište životinjama i izvor hrane kako životinjama tako i ljudima, pa možemo reći da bez biljaka nema opstanka. Stoga je iznimno bitno da ih što bolje upoznamo kako bi ih mogli zaštititi i očuvati. Na temelju dosadašnjih istraživanja može se zaključiti da je životinjski svijet Biokova osebujan i raznolik mada je na žalost još uvijek nedovoljno istražen.

Mediteranska i kontinentalna klima

Klima na Biokovu rezultat je geografske širine, njegovog geografskog položaja u Dinarskim planinama, geološkog sastava, reljefa, nadmorske visine, ekspozicije izloženosti reljefa prema cirkulacijama zraka, vegetacijskog pokrivača i drugih faktora koji imaju znatni utjecaj na mikroklimtske osobine ove planine. Na Biokovu je granica utjecaja dviju klima – mediteranske i kontinentalne, i to uvjetuje specifičnu klimu Biokova. Zračne mase s mora prodiru uz njegove primorske strane, preko grebena, površini i planinskih vrhova. Planinski vrhovi Biokova sa sjevera zadržavaju prodiranje hladnih masa iz unutrašnjosti kontinenta, ali isto tako i mediteranskih strujanja u unutrašnjost.

Na Biokovu se sukobljavaju zračne mase s planine i mora. Tako sukobljavanje različitih zračnih masa izaziva česte promjene vremena, što u jesenjem periodu dovodi do izlučivanja kišnih i snježnih padavina, a u zimskom periodu do padanja snijega, koji se i u proljeće zadržava.

Vidikovac Sv. Jure, 1 762 m

Od brojnih vidikovaca koje možete posjetiti svakako se izdvaja onaj na najvišem vrhu Biokova – Sv. Jure. Na vrhu Sv. Jure nalazi se televizijski toranj i zgrada za telekomunikacijske uređaje, te crkva sv. Jure koja je podignuta 1968. godine umjesto prethodne crkve sv. Jure koja je vjerojatno bila sagrađena odmah po pokrštavanju, a sigurno je postojala u 12. stoljeću o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice.

Crkva se spominje 1640. godine, a bila je obnavljana kroz prošlost u više navrata dok nije konačno srušena 1965. godine da bi ustupila mjesto TV tornju i zgradi za telekomunikacijske uređaje. S vrha Sv. Jure pruža se panoramski pogled na Zagoru i otoke, a za izuzetno lijepog vremena mogu se dobro vidjeti bosansko-hercegovačke planine i susjedna Italija.

Vrijednost u koju bi trebalo ulagati

Kulturna baština Biokova odavno je prepoznata kao vrijednost u koju bi trebalo ulagati, zaštititi je i očuvati. Na području Parka prirode Biokovo prisutni su brojni tragovi koji ukazuju na nekadašnji suživot čovjeka s planinom. Oni danas govore o životu minulih vremena, o običajima i načinima prilagodbe stanovništva teškim uvjetima života na ovoj lijepoj i surovoj planini, a prve zabilješke o kulturnim dobrima i prirodnim vrijednostima ovoga kraja donosi Alberto Fortis krajem 18. stoljeća.

Na ulasku ulazu u botanički vrt Kotišina na stijeni se nalaze uklesane riječi dr. fra Jure Radića, franjevca i znanstvenika:

…Očima, pameću srcem
po onom što se vidi
do onog što se nevidi…