Biskup Bogović: Velikosrbi zamjeraju Stepincu što je rekao da Hrvati imaju pravo na državu

Foto: Snimka zaslona

Srpska pravoslavna crkva bila je i ostala politička, a ne crkvena organizacija, u funkciji stvaranja velike Srbije – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, dr. Tomislav Jonjić, ugledni povjesničar, poznati odvjetnik i zastupnik nacionalne oporbe u Skupštini Grada Zagreba.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odlazak Irineja, a prije njega i Amfilohija za Bujicu komentirali su biskup u miru, mons. dr. Mile Bogović i predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović, koji se u emisiju javio uživo iz Podgorice.

> (VIDEO) Pokopan mitropolit SPC-a Amfilohije pozitivan na COVID: Tisuće ljudi ljubilo njegovo tijelo

Dr. Jonjić se na početku osvrnuo na protuhrvatske poruke srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, izrečene tijekom oproštaja od Irineja, na koje službeni Zagreb nije reagirao: – Takve izjave jasno demonstriraju simbiozu srpske crkve i države, simbiozu koja nije od jučer – i zbog koje, ne samo pripadnici okolnih naroda – ne samo Hrvati, već i jedan dio Srba, SPC ne nazivaju evanđeoskom i crkvenom ustanovom nego prije svega, političkog organizacijom jer ona to jest.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Taj duh je dominantan u pravoslavlju već duže od stoljeća i po’ i zbog njega stradavaju narodi, koji se nalaze u okolini, a mi Hrvati smo samo jedna od žrtava,” nastavio je Jonjić demaskirati politiku SPC-a: “Pravoslavci u hrvatskim zemljama sve do druge polovice 19. stoljeća, uopće se nisu osjećali Srbima nego su bili pravoslavne vjeroispovijesti, a kada su govorili o svom jeziku i narodnosnoj pripadnosti, govorili su o hrvatskome jeziku i hrvatskoj narodnosnoj pripadnosti. To se u nekim područjima i u nekim slučajevima, proteže i u 20. stoljeće.”

Jonjić se osvrnuo i na Vučićevu izjavu o “avnojevskim šavovima” te učestalo spominjanje Dalmacije, Like i Slavonije, ali nikako ne Hrvatske, od strane SPC-a: – Govori se i o “vasceloj” Italiji… To je klasična velikosrpska priča, prema kojoj su AVNOJ-ske granice podijelile srpstvo. Činjenice su zapravo obrnute jer je upravo u Jugoslaviji Srbija bila najveća. Sve do nastanka Jugoslavije, ona je bila u granicama Beogradskog pašaluka i bila je teritorijalno i politički slabija nego što je bila u Jugoslaviji. To je izdanak klasične srpske postavke da oni pobjeđuju u ratu, a gube u miru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dr. Jonjić: “Jedina društvena snaga koja je uvijek podupirala velikosrpski projekt na području RH je SPC!”

Vučić je u beogradskom Hramu sv. Save, Oluju ponovo nazvao “zločinačkom”, a preminulog patrijarha pohvalio zato što je blagoslivljao komemoracije po Srbiji, zadnjih nekoliko godina: – Dovođenja patrijarha Irineja u kontekst Oluje i srpskih žrtava, žalopojki zbog sloma velikosrpskog projekta na području RH, za Vučića je potpuno normalna stvar… Prije više od desetljeća, general tzv. JNA Milisav Sekulić, koji je bio delegiran kao stručna pomoć u Vojsku tzv. Republike Srpske Krajine, objavio je knjigu ‘Knin je pao u Beogradu’ i u njoj jasno potvrdio da je jedna, jedina društvena snaga, koja je uvijek i bezrezervno podupirala velikosrpski imperijalistički projekt na području Republike Hrvatske – Srpska pravoslavna crkva.

Sve je započelo 1918. godine, odnosno 1920. godine, podsjeća dr. Jonjić: – SPC tada postaje jedinstvena organizacija za područje cijele Kraljevine Jugoslavije. Tada se stvaraju pretpostavke za potpunu integraciju srpstva i pravoslavlja u jedan svetosavski amalgam. Hrvati su time izgubili jedan dio pravoslavnih vjernika, koji bi se u drugačijim okolnostima izjasnili kao Hrvati i politički sazreli kao Hrvati. S druge strane, to je značilo gušenje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, a upravo su u Crnoj gori Srbi i SPC poslužili kao instrument rastakanja crnogorske nacije i države, što traje do danas.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Milorad Popović: “SPC sve što nije srpsko i pravoslavno smatra neprijateljskim!”

U Bujicu se uživo iz Podgorice javio predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović, koji je posebno prokomentirao način na koji je otišao Irinej, a prije njega i Amfilohije:

– To je jedan zaista neobičan sociološki, kulturološki i politički fenomen, na svaki način i njime bi se trebala baviti jedna poveća grupa fenomenologa! To je bila jedna potpuna ekstaza jednog poganskog svijeta… Vjerovao sam da je nezamislivo, u bilo kojoj europskoj zemlji – da u bolnicu tijekom pandemije uđe pedesetak popova s pratnjom i to još u infektivni odjel! Da mala djeca i starci ljube pokojnika, što je izazvalo enormnu zarazu u Crnoj Gori! To je nešto, što govori o političkoj, duhovnoj i svakoj drugoj situaciji, danas u Crnoj Gori.

“Amfilohije Radović je, prije svega, predvodio jedan militantni, zilotski, politički, kleronacionalistički pokret, koji je bio udarna pesnica velikosrpskog nacionalizma,” podsjetio je Popović na ulogu bivšeg šefa SPC-a u Crnoj Gori: “Imamo jednu kontinuiranu, 150-godišnju hegemonističku aspiraciju Srbije prema Crnoj Gori, prije svega Jadranskome moru. SPC je danas, poslije pada komunizma, najmilitantniji dio srpskog društva! To nije ni srpska vojska, ni policija, ni Radikalna stranka, to je upravo SPC – taj svetosavski, justinovski, zilotski svijet, koji je antieuropski i antidemokratski. Oni sve što nije pravoslavno i srpsko, smatraju neprijateljskim!”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Aleksandar Vučić je autentični đak Vojislava Šešelja”

Aleksandar Vučić je autentični đak Vojislava Šešelja – komentirao je Milorad Popović istup srbijanskog predsjednika na posljednjem ispraćaju patrijarha Irineja: – On je po svojoj strasti i mentalnom sklopu, jedini Šešeljev đak. I u tom smislu, on svim silama pokušava relativizirati ideju velike Srbije.

“Tamo gdje su izgubili ratove, Srbi su dosta kooperativni,” naglasio je Popović i spomenuo pojedince iz SPC-a u Hrvatskoj: “Ovim vašim niškim specijalcima, puna su usta medenih riječi o suživotu, osim kad popiju pa zapjevaju neku četničku pjesmu!”

Tamo gdje misle da mogu ostvariti svoje nacionalističke projekte, koji su uvijek praćeni ratom, zločinima, subverzijama, atentatima i terorizmom, vrlo su brutalni – nastavio je: – U dijelu BiH i Crnoj Gori to posebno dolazi do izražaja jer svim sredstvima idu na ljude koji se protive tom hegemonizmu i srbizmu.

“Danas se u Crnoj Gori najavljuje nova vladajuća struktura, koja je, ustvari, sekcija četničkog savjeta, a više od pola ministara ili su u krvnom srodstvu sa srpskim popovima ili rade u njihovim kancelarijama,” rezolutan je ugledni književnik.

U svakom slučaju, odlazak Amfilohija Radovića ogroman je gubitak za velikosrpske nacionaliste u Crnoj Gori, zaključio je Milorad Popović.

Dr. Tomislav Jonjić posebno je prokomentirao zadnju želju patrijarha Amfilohija, koji je oporučno zahtijevao da ga se prekrije “srpskom zemljom” iz Crne Gore, Kosova i Jasenovca: – Ustrajanje na jasenovačkom mitu dio je crne legende koju su Srbi protiv Hrvata širili i još uvijek šire po svijetu, uz pomoć tzv. hrvatskih antifašista. Nikada jugoslavenska država nije ništa učinila, ali ni Hrvatska od ’90. na ovamo, ne računajući uzak krug oko Franje Tuđmana, da se doista ozbiljno potkopa taj mit. To nam govori koliko je taj satelitski, taj ropski duh, još uvijek duboko ukorijenjen u hrvatskome političkome životu i establishmentu.

I tu Jonjić dolazi do, po njemu, ključnog problema: – Naš pravi neprijatelj je jugoslavenstvo, a ono je instrument širenja velikosrpstva! To što je jedan dio hrvatske nacionalne elite prihvatio jugoslavenstvo, to je naša katastrofa. Nisu naš problem Srbi ni sa svojim imperijalizmom, kada smo mi svjesni da on postoji… Međutim, mi smo ga bili spremni progutati u jugoslavenskome obliku, kao što ga danas gutamo u obliku hrvatsko-srpske koalicije, tzv. kozmopolitizma ili regionalizma.

Biskup Bogović o Stepincu

Vučić je u Beogradu, osim Oluje, ponovo napao i blaženog Alojzija Stepinca te pohvalio Irineja “zato što je uspeo ubediti Papu Franju da Stepinac nije svetac”. Izjavu srbijanskog predsjednika, za Bujicu, prokomentirao je biskup u miru, mons. dr. Mile Bogović, što je bio njegov prvi veliki medijski istup nakon umirovljenja:

– Sa srpske strane gledajući, uspjeh je da je Papa zaustavio proces proglašenja svetim blaženoga Alojzija Stepinca. Kada vidimo svu tu propagandu i što je sve rečeno o Stepincu i Hrvatskoj državi, onda se to može shvatiti… Mi kao ljudi, kao katolici, znademo da treba voditi računa o onome što se stvarno dogodilo i što je Stepinac učinio. Zato Hrvati i žele da bude proglašen svetim. Isto je zaključila i rimska kurija na čelu s Kongregacijom za proglašenjem svetim. Mi ne trebamo gubiti živce nego znati da je Stepinac doista svetac i vjerovati – pa iako se nastavilo onako govoriti o njemu, kao što se govorilo za vrijeme komunizma.

> Vučić zloupotrijebio sprovod Irineja za napad na kardinala Stepinca

“Koji je najveći grijeh Stepinca za tu velikosrpsku politiku,” pita se biskup Bogović i daje odgovor: “To što je on rekao da Hrvati imaju pravo na svoju državu! Kada je Hrvatska ’91. proglasila svoju samostalnu i neovisnu državu, to je bio za Srbe razlog i opravdanje za agresiju.”

Mons. dr. Mile Bogović dotaknuo se i mješovite srpsko-hrvatske komisije, uključene u proces kanonizacije Alojzija Stepinca: – Srpska strana u osporavanju Stepinčeve svetosti, nije mogla pronaći ni jedan valjani dokaz!

“Hrizoston Jeftić, koji sada mijenja Irineja, nije mi dopustio posjet bolesnim, starijim Hrvatima u okupiranom Slunju!”

“Bio sam na jednom znanstvenom skupu u Njemačkoj, koji je organizirala njihova Biskupska konferencija i gdje su se sastali hrvatski i srpski crkveni povjesničari. Patrijarh je na taj sastanak poslao tvorce Memoranduma SANU-a! Ako ih je izabrao, to onda znači da se poistovjetio s njihovim stavovima,” upozorava mons. Bogović i podsjeća javnost: “Pet dana prije Oluje, 30. srpnja 1995. godine, SPC je sazvala u Kninu – u tadašnjem središtu tzv. SAO Krajine, jedan skup, na kojem je govorio patrijarh, a bili su tamo i drugi episkopi, govorio je i Mile Martić… Tada je Beograd već napustio ideju o nekoj posebnoj srpskoj državi u Hrvatskoj, no, pojavljuje se SPC i njihovi episkopi, zajedno s patrijarhom – i poručuju: “Ne predajte Dalmaciju, branite srpsku Dinaru!” To imam snimljeno…”

Hrizostona Jeftića, koji je sada v.d. patrijarha SPC-a, biskup Mile Bogović nema u dobrom sjećanju: – Nisam mogao ići u svoj Slunj, koji je bio pod okupacijom u vrijeme tzv. SAO Krajine. Molio sam srpske episkope i svećenike da mi dopuste da tamo posjetim svoje bolesne i stare, koji nisu mogli pobjeći, međutim, nisam dobio dopuštenje. Onaj koji sada vodi SPC do izbora novog patrijarha je tada bio u Bosanskom Petrovcu, sreo sam se s njime u Pečuhu i kada sam ga molio mogu li doći u Slunj, rekao mi je: “Naši mi to ne bi dopustili!” Nije se čak potrudio niti da ih pita!

Dr. Mile Bogović nije optimist i smatra da se ništa bitno u politici SPC-a neće promijeniti nakon odlaska Irineja: – Mislim da je teško očekivati neki veliki preokret. SPC, zajedno sa srpskom ideologijom, smatra da na ovim prostorima treba uspostaviti ‘srpski mir’, a on se neće uspostaviti dok se ne ostvari njihova velikosrpska ideologija.

O mješovitoj komisiji govorio je i dr. Tomislav Jonjić: – Problem je što su SPC i srpska diplomacija postigla ogroman uspjeh time što je Katolička crkva, jedna univerzalna crkva, prvi puta u svojoj povijesti, pravo na kanonizaciju svoga sveca povjerila nekoj drugoj crkvenoj organizaciji, s kojom kroz povijest nije uvijek živjela u idiličnim odnosima… Ne događa se prvi puta da hrvatski katolici dođu u napast propitkivati kriterije kojima se ravna vatikanska istočna politika…

“Kada sam došao studirati u Zagreb ’84. godine, mi studenti ‘dotepenci’ išli smo na veliku misu u katedralu i uvijek se poslije mise išlo iza glavnoga oltara,” prisjeća se dr. Jonjić: “Postojala je procesija iza glavnoga oltara, ka Stepinčevom grobu. Ja vas uvjeravam da je samo jedan dio ljudi, koji je išao tamo, išao iz vjerskih pobuda. Drugi je išao zbog toga što je to bila jasna politička manifestacija jer je, između ostalog, tamo stajao Stepinčev natpis da se u ljubavi prema hrvatskome narodu ne da ni od koga natkriliti!”

Stepinac je slijedom povijesnih okolnosti i činjenice da je sam po sebi bio iznimno hrabar i dostojanstven, u ključnome trenutku stao iza prava hrvatskoga naroda na vlastitu državu,” napominje Jonjić i nastavlja: “To je ono što je Stepinca učinilo Stepincem i to je ono zašto je Stepinac nama, u ovome trenutku, kao svetac i blaženik važniji nego bilo koji drugi!

Stepinac smeta vrhu SPC-a zato što bi njegovo proglašenje svetim bila jedna dodatna potvrda prava hrvatskoga naroda na državnu neovisnost – zaključio je dr. Tomislav Jonjić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.