Škabrnja stoji uz rame Vukovaru kao simbol hrvatske nadljudske borbe i patnje, a zanimljivo je da su na oba mjesta svojim junaštvom ova dva cvijeta branili – vojnici HOS-a.
“Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da da svršetak rata dočekam živ i zdrav , ostat ću živjeti u Hrvatskoj”, rekao je jednom prilikom heroj Domovinskog rata, HOS-ovac i junak obrane Škabrnje Thomas Crowley Irac. Poginuo je dva mjeseca prije Oluje, a pokopan je u Splitu sa svojim suborcima iz HOS-a, u voljenoj mu Hrvatskoj za koju je život dao.
Mural HOS-ovom junaku iz Škabrnje, slavnom ‘Ircu’, izradila je Torcida Split:
Facebook, Zbor ratnih veterana Hrvatske
Biti 43 dana u okruženju neprijateljskih snaga je, za svakoga tko je bio u toj situaciji, teška i mučna stvar. Biti 43 dana u okruženju sa svega 80 vojnika, u selu dugačkom nekoliko kilometara, je nemoguća stvar. Tamo nisu samo dani dugi, nego i sati izgledaju kao vječnost. Osobito kada dođe noć, kada se svaki pokret ježa ili neke životinje čini da se neprijatelj približio, kada se niti cigareta ne pali, a govori se šaptom.
Nakon strašnog srpskog poraza 1993. u bitkama za Maslenicu i zadarsko zaleđe, Škabrnja je postala ultimativni cilj svih srpskih vojničkih jedinica i planova. Prodor hrvatskih snaga iz Kašića, obranjenog krvlju Slavonaca iz 3. gardijske, u smjeru Zadra, završio je tako da je Škabrnja ostala u hrvatskim rukama. Držali su je u rukama legendarne Zelene Beretke i pripadnici bojne za specijalne namjene Zrinski.
A onda je predana u ruke vojnika IX. bojne HOS-a pod zapovjedništvom Marinka Skeje, za koje se znalo da nigdje i nikada ne odstupaju. Selo dugo čak 6 kilometara branila je skupina od samo 80 vojnika, od kojih je svaki imao image i vrijednost elitnog borca koji ne odstupa s prve crte.
A neprijatelj i njegova sva sila koja se slila prema Škabrnji, to je dobro znao.
Sve najbolje što su Srbi imali poslali su na Škabrnju u ožujku 1993. godine, jer trebalo je povratiti moral nakon izgubljenih bitaka za Kašić, Islam, Novigrad, Maslenicu, Velebit. Najelitnije srpske vojničke jedinice došle su na Škabrnju, selo koje je ostalo u okruženju i do kojeg se moglo doći samo putovima kroz žbunje, kamen i kozje staze. Bili su tu na sprskoj strani „Alfe“ zloglasnog Kapetana Dragana, najbolja vojnička jedinica bosanskih Srba „Vukovi s Vučjaka“, po zlu poznati „Tigrovi“ ratnog zločinca Arkana i mnogi drugi.
Strah srpskog vojnika prema HOS-u bio je ogroman: junaštvo ovih hrvatskih divova ostalo je u pamćenju iz bitaka za Vukovar i Bogdanovce.
I ne samo tamo.
Jedno ime se isticalo u Škabrnji: bio je to dragovoljac HOS-a Thomas Crowley Irac, najpoznatiji junak Domovinskog rata između 1000 momaka stranaca iz inozemstva, uz pokojnog Jean Michela Nicoliera ubijenog na Ovčari u odori HOS-a.
Photo: portal.braniteljski-forum.hr
HOS-ovci su bili junaci kakve ne može niti zamisliti ni Zoran Milanović ni njegov SDP-ov stranački prijatelj s Facebooka Ivan Bačvardi, ili bilo koja osoba koja se danas, bez srama, obrušava na ove izuzetne vojnike i ljude.
Puno je hrabrih HOS-ovaca branilo Škabrnju, a u najveću legendu svojom hrabrošću i akcijama protiv Srba ušao je zasigurno spomenuti pokojni Thomas Crowley “Irac”. Irac je sa svojom skupinom uništavao borbeni moral Srba čestim akcijama u njihovom zaleđu, što je srpsku vojsku izluđivalo. Djelovanje HOS-a u takvim akcijama, u kojima se unosio strah i panika neprijateljima u zaleđu, bila je njihova specijalnost.
Situacija je bila tim paradoksalnija jer je 80 vojnika HOS-a u Škabrnji utjeralo strah u kosti najelitnijim srbijanskim vojnicima, kao i njihovoj logistici, koji su poput vukova čekali da osvoje plijen na mjestu gdje su već jednom okrvavili svoje ruke. I to ne do lakta, nego do ramena: preko 80 Škabrnjana je ubijeno u studenom 1991. godine kada su orgijastički četnici ušli u ovo pitomo hrvatsko selo i napravili pokolj njegovih stanovnika.
Tako su krajem ožujka mjeseca pripadnici HOS-a izveli jednu diverzantsku akciju protiv srpskih postrojbi, kojima je zapovijedao četnik Dragan Vasiljković-Kapetan Dragan, te uništili nekoliko minobacača, topova, i oklopnih transportera oko sela. To je izazvalo takvu jezu i strah u redovima Srba, da su izmišljali raznorazne priče da Škabrnju brani preko ‘1000 krvožednih i nadrogiranih ustaša’.
A radilo se o 80 junaka HOS-a od kojih danas znamo ime samo Skeji i Ircu.
Za ostale ni ne znamo tko su, a imali su srce veliko kao Velebit.
I takvima bi bacao spomen ploče netko tko je u vrijeme rata studirao ili išao po „mirovnim misijama“ u Azerbejdžanu.
To hrvatski narod neće dozvoliti jer bi time sam sebi iskopao grob – lagao bi sam sebi o časnom ratu i najhrabrijim svojim vojnicima koji su pali za domovinu. Lagao bi o mladićima koji su bili uzor svima, kojima su se svi divili i za koje su svi znali da ih neće ostaviti na bojištu.
HOS-ovi junaci u Škabrnji: Ivica Najev iz Marine i pokojni Ivan Apica iz Košuta kod Trilja
Photo: Facebook Ratni veterani Marinski pauci
HOS nije znao za uzmicanje i povlačenje, znao je samo za smrt na prvoj crti i borbu do zadnjeg daha; tko ne vjeruje neka i danas pita Vukovarce i Bogdanovčane.
Što se tiče Škabrnje, kako su dani prolazili pripadnici IX. bojne HOS-a sve su više psihički i fizički opadali i nije bilo realno za očekivati da bi sami mogli zadržati Škabrnju. Zapovjednik HOS-ovaca, Marko Skejo zatražio je od zapovjedništva u Zadru da njegovi borci odu na odmor barem tjedan dana, odgovora dugo nije bilo, a u ispomoć su im dolazili tek rijetki.
Nakon duga 43 dana u okruženju HOS je predao Škabrnju drugim postrojbama Hrvatske vojske i otišao na odmor.
Škabrnju više nije bilo moguće dugo držati i nakon još nekoliko dana borbe pala je ponovno u ruke Srba.
Ali ne zadugo – sunce Oluje pomelo je zauvijek četnike iz Škabrnje!
Danas Škabrnja stoji uz rame Vukovaru kao simbol hrvatske nadljudske borbe i patnje, a zanimljivo je da su na oba mjesta svojim junaštvom ova dva cvijeta procvala obilježili – vojnici HOS-a.
*IX. bojna HOS-a ratovala je u Škabrnji pod zapovjedništvom 114. brigade Hrvatske vojske iz Kaštela. Hoće li predsjednik Milanović i za njih reći, kao što je rekao za poginule u Jasenovcu: “To nema veze s Domovinskim ratom”.
Ili veze s Domovinskim ratom nemaju oni koji u njemu nisu bili, a mogli su i trebali biti na braniku domovine?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
