Bivši ministar državne imovine, sada saborski zastupnik, Goran Marić, podržao je prijedlog Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.
“Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu je zakon o zemljištu kojega se trebalo procijeniti prije više od 25 godina, ali nije. Međutim, sa zemljištem se postupalo kao da je procijenjeno i kao da je ušlo u temeljne kapitale društava, a riječ je o 25 milijuna četvornih metara.”, istaknuo je Marić u Hrvatskom saboru proteklog tjedna o zakonu kojega je pisao za vrijeme ministarskog mandat.
“Samo je kod nas moguće da država u temeljni kapital društava unosi zemljišta za koja bivšim vlasnicima nije isplatila naknadu”
“Godine osamostaljenja RH, za status i sudbinu državne imovine bile su konfuzne i pogubne. Bilo je to vrijeme, bolje reći nevrijeme prikladno za otimanje imovine, vrijeme bezakonja, nasilništva i dugogodišnjeg institucionalnog hiberniranja. Rješenja kojim se država uknjižavala kao vlasnik, nikomu nisu služila kao poticaj savjesti i nalog razumu da takvu imovinu tretira kao svoju i stavi je u funkciju. A riječ je bila o tisuće stanova, tisuće poslovnih prostora, tisuće zemljišta, milijune kvadrata zemljišta uz plaže, stotine objekata, pa i hotela. A središte Zagreba je posebno poglavlje”, upozorio je.
Zatim se osvrnuo na segment državnog vlasništva koji ni nakon trideset godina, “mi kao društvo nismo ispolirali presudna su tri čimbenika, loši zakoni, institucionalno posrtanje i projektanti konvencija i kaosa”.
“Samo u Hrvatskoj je moguće da država u temeljni kapital društava unosi zemljište za koje bivšim vlasnicima nije isplatila naknadu, a da su naknadu umjesto države plaćale općine. Tako je Općina Podgora bivšim vlasnicima isplatila 18 milijuna kuna, gotovo tri svoja proračuna i zbog toga godinama bila blokirana. Država iako već dvije godine ima i zakonsku obvezu nadoknaditi štetu, do sada to nije učinila. Ne što zakon predviđa, nego što nalaže.”
Osvrnuo se potom i na Članak 47. Zakona o pretvorbi i privatizaciji.
“Imovina koja nije unijeta u temeljni kapital društva je vlasništvo države. I temeljem tog članka država se na mnogim nekretninama uknjižila, čak i na nekima koje je nevlasnik prodao, ali tek je Ministarstvo pokrenulo proces preuzimanja u posjed. Onda su se nevlasnici usprotivili jer su se godinama naviknuli na tu imovina kao na svoju… A tko su sve otimači i bespravni vlasnici? A tko ne?
Među njima ima i ‘uglednih’ korporacija, ‘uglednih’ poduzetnika, bivših supruga javnih uglednika, estradnih zvijezda, sinova komunističkih diktatora, odvjetnika, liječnika… I takvih je samo u središtu Zagreba gotovo tisuću. Protiv svih sam pokrenuo postupak prisilnog iseljenja i naplate, a niti jedan otimač nije dragovoljno vratio nekretninu u posjed državi.”
Ističe kako je ovaj zakon od esencijalne važnosti.
“Zakon deanarhizacije, zakon za renesansu Hrvatske, jedan od najreformskijih zakona od osamostaljenja Hrvatske do danas. Zakon o upravljanju državnom imovinom, Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu su ex cathedra primjer reforme, oni mijenjaju sliku Hrvatske, štite njeno vlasništvo, daju sigurnost poduzetnicima, potiču ekonomsku aktivnost i otvaraju prostor golemim investicijskim projektima. Reformu ne čini broj novih izmjena i zakona, već korjenita promjena na bolje. Ministarstvo državne imovine je s tri zakona korjenito promjenilo sustav. Samo bih na tri stvari skrenuo pozornost, prvo, postoji već velik broj tužbi između trgovačkih društava, jedinica lokalne samouprave i države,. Ne bi bilo dobro da tužbe protiv države ostanu i nakon primjene ovog zakona. Drugo, uredbu o cijenama i uvjetima plaćanja hitno u proceduru. I treće, neka novac ide u Fond za turizam, ali neka se Fond konačno osnuje, on je trenutno fantomska tvorevina.”
“Svi koji naplaćuju zakupninu i kamate u vrijeme neposlovanja ubijaju hrvatsko gospodarstvo”
“Svi zakupodavatelji, i privatni i državni, moraju se odreći zakupnine za sve vrijeme dok je onemogućeno poslovanje. Sve banke trebaju staviti moratorij na otplatu kredita i to beskamatno i bez naknada. Svi koji naplaćuju zakupninu i kamate u vrijeme neposlovanja ubijaju hrvatsko gospodarstvo, ubijaju ljude, ubijaju Hrvatsku. Oni su lišeni onog temeljnog ljudskog u sebi. Što znači odgoda s kamatama?
Poduzetnicima ništa, a bankama da će naplatiti više kamata nego bez moratorija. Poslodavac neće nikada nadoknaditi izgubljene prihode u periodu neposlovanja. Onda za taj period ne treba i ne smije platiti ni zakupninu ni kamate. Hoteli nam ne rade , restorani, frizerski saloni, butici, kafići, dućani….a poslodavci HEP-u moraju plaćati naknadu za snagu, naknadu za obračunsko mjerno mjesto, naknadu za poticanje obnovljivih izvora…”, ocijenio je Marić.
