Sudac Kolakušić: Zakon o predstečajnim nagodbama koji regulira desetke milijardi kuna treba biti drugačiji

Jedan od projekata s kojim se Vlada proteklih godina posebno hvalila – predstečajne nagodbe, ponovno su pod povećalom istražitelja. Ovoga puta radi se o nagodbi zbog koje je uhićen Reno Sinovčić i još 7 osoba. S obzirom na to da je riječ o predstečajnoj nagodbi koja je odobrena, iako i bivši i sadašnji ministar financija tvrde da su sumnjali u nezakonitosti, postavlja se pitanje kako je posao uopće proveden.

Za komentar o spornom Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi zamolili smo Mislava Kolakušića, suca Trgovačkog suda u Zagrebu, koji je od početka upozoravao na sporne djelove Zakona o predstečajnim nagodbama te i podnio zahtjev za ocjenu njegove ustavnosti, koji je Ustavni sud odbacio s obrazloženjem da sud zastupan po sucu nije ovlašten podnijeti takav zahtjev.

Sudac Kolakušić je istaknuo za narod.hr kako su ZFPPN i njegove izmjene koncipirani na način koji je suprotan onome kako bi jedan propis koji regulira desetke milijardi kuna trebao izgledati.

Postupak u kojem glavnu riječ vodi sam dužnik

“Postupak počinje kao upravni postupak u kojem glavnu riječ vodi sam dužnik, što je pravni nonsens, a trgovački sudovi su svedeni na razinu notara, odnosno zakonom im je naloženo da samo potvrđuju ono što je sam dužnik utvrdio i sproveo. Zaštita građana od neustavnih propisa prvenstveno je dana u nadležnost Ustavnom sudu RH, koji je imao mogućnost još prije dvije godine povodom podnesenih prijedloga odlučiti o ustavnosti predmetnog zakona, a kasnije i povodom Zahtjeva Trgovačkog suda u Zagrebu iz srpnja 2013. Međutim o prijedlozima još nije odlučeno vjerojatno zbog velikog broja ustavnih tužbi protiv pravomoćnih odluka redovnih sudova, dok je u odnosu na Zahtjev Trgovačkog suda, Ustavni sud izrazio stajalište da sud zastupan po sucu pojedincu nije ovlašten podnijeti zahtjev, već da je na to ovlašten predsjednik suda iako je odredbama Ustava, Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, Zakona o sudovima i Sudskog poslovnika propisano da sud u sudskom postupku donosi odluke putem suca kojem je predmet dodijeljen u rad te da prema pozitivnim propisima u RH, predsjednik suda nema ovlasti za donošenje odluke o zastajanju s postupkom niti o podnošenju zahtjeva za ocjenu ustavnosti u predmetu koji je dodijeljen u rad drugom sucu, što rezultira činjenicom da sud ‘nije ovlašten’  na podnošenje zahtjeva za ocjenu ustanovnosti zakona iako je to propisano Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH”, pojasnio nam je Kolakušić.

Suca Kolakušića, upitali smo, s obzirom na to da je sporni zakon napisan po prijedlogu Ministarstva financija, postoji u Hrvatskoj odgovornost zakonodavca i je li bi trebala postojati obzirom na moguće zlouporabe pozicije zakonodavca? Kolakušić je rekao je kako misli da o odgovornosti zakonodavaca ne bismo mogli govoriti, ali o odgovornosti predlagatelja zakona svakako.

“Hrvatski sabor izglasava tisuće propisa sa stotinama tisuća odredbi i uistinu nije realno očekivati da zastupnici, kao i članovi Vlade, imaju sva potreba stručna znanja iz svih područja prava. Logično je da poklone vjeru činjenici da je ovlašteni predlagatelj zakona dobro pripremio propis u suradnji sa strukom. Predmetni zakon je dva puta mijenjan uredbama Vlade, dok Sabor nije zasjedao i upravo tim izmjenama su počinjene kardinalne pogreške u Zakonu”, rekao je ocijenivši kako se u dosadašnjoj zakonodavnoj proceduri učestalo zanemaruju mišljenja stručne javnosti: “Odnosno, osnivaju se radne skupine radi pro forme javnosti postupka, a ne iz stvarne volje da propis bude što kvalitetniji i da se uvaže mišljenja struke, prvenstveno sudova koji zasigurno temeljem iskustva vrlo dobro znaju kako se će pojedini propis reflektirati u stvarnom životu”.

“Zakoni kojima se pogoduje pojedincima poput spornog zakona ili primjerice Ovršnog zakona, u budućnosti više ne bi smjeli ugledati svjetlo dana radi čega moramo u potpunosti demokratizirati proceduru predlaganja zakona”, zaključio je Kolakušić.

Izvor: narod.hr
Photo: screenshot