Ovaj narod stvarno ne zaslužuje ovu vlast. Oni su sami sebi toliko vjerodostojni, a mi to ne vidimo. Oni su toliko pošteni i čestiti, a mi to stalno dovodimo u pitanje. Nije lako brinuti o narodu koji je toliko nezahvalan i uvijek se nešto buni. Prvo daju povjerenje na izborima, a onda traže nekakvu kontrolu i transparentnost. Stvarno nešto nije u redu s narodom koji ne zna cijeniti ono što ima, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Očito je da smo zavidan narod koji uživa napadati one koji se znaju fino odjenuti i bez akcenta govoriti po nekoliko jezika. Ne cijenimo čestitost čak ni kad nam čestiti, nakon podlijeganja iskušenju, o svojoj vrlini svjedoče uživo pred upaljenim kamerama. Pogledajte što rade našem premijeru – stalno ga napadaju. Ne vide kako su mu se sve nedaće obrušile na glavu. Ne vide koliko se on za nas žrtvuje da se od muke udebljao. Zar toliko treba nervirati čovjeka koji se odrekao svoje udobne briselske fotelje kako bi spasio našu stabilnost?
Jesmo li svjesni koliko je samo umješnosti i pregovaračke sposobnosti bilo potrebno kako bi se u svoje redove pridobilo iskustvo i znanje gospodina Vrdoljaka i HNS-a?
Možete li zamisliti koliko je tek grafološke smjelosti bilo potrebno kako bi se uvjerilo gospodina Sauchu da se njegova sloboda očituje u stabilnosti?
Pogledajte samo žrtvu gospodina Ronka, koji je spreman na kocku staviti čitav svoj politički kredibilitet kako bi očuvao tu stabilnost. Mislite li da je lako ostati na vlasti dok nasuprot vama stoji Bernardić koji čitavo vrijeme vodi hibridni rat protiv vas? Pa, najbolji politički botaničari mjesecima se trude detektirati strukturu i porijeklo samoniklog hibridnog raslinja s kojim on napada vlast. Sjetite se i svih onih podmetanja oko Istanbulske, gdje su svojim otporom prisilili premijera da hitno usvoji konvenciju kako se ne bi osramotili pri preuzimanju našeg predsjedanja Vijećem Europe.
Pa one konstrukcije kako je zbog svega toga veliko nezadovoljstvo u HDZ-u, iako je poznato da se njih ništa ni ne pita. Ogromni su to pritisci i stvarno kao narod nemamo srca ako bar na tren ne razmislimo kako se premijer osjeća dok sve to podnosi. Novinari ga stalno provociraju svojim pitanjima. Žele da on podigne ton i izgubi kontrolu kako bi mu imali što prigovarati. Još su mu suradnici podvalili medijskog savjetnika, jer očito nije bio upoznat kako je veća šteta od reputacije koju njegov angažman donosi, nego korist od savjeta koje dijeli. I nakon svega, baš na dan kada treba primiti nagradu za europski govor pročitan na pet jezika, oni podmetnu neke mailove. Okomili su se na nagrađenu Dalićku, koja se žrtvovala za stabilnost ove zemlje povlačeći se po niskoprofilnim restoranima. Živimo u društvu koje ne cijeni one koje nagrađuje. Ponekad se čini kako je svaka nagrada nominacija za Remetinec.
I normalno je da se nakon njene iznuđene smjene upravo on osjeća najviše izdano. I Sanadera su tako izdali. Kako se od takvih napada uopće braniti? Treba li vikati: “ja sam pošten!”? Pa, puni su zatvori tih koji viču o svome poštenju. Čitav njegov integritet sada je na kocki samo zato što je vjerovao ljudima, kao da je on odgovoran za one koje je sam imenovao?
On je pravnik i kao pravnik nije mogao znati koliko je čitava stvar s angažmanom Borgova sumnjiva i nezakonita. Uostalom, on te ljude niti ne pozna, mailove ne čita, a samo se tri puta s njima sastao. Autori zakona su imali potpuno povjerenje u Plenkovićevu vladu i zato su u zakon ubacili odredbu kako Vlada imenuje povjerenika. Vlada to povjerenje nije izdala i zato je za povjerenika izabrala upravo autora zakona. A tko bi o upravljanju znao više nego oni koji su napisali zakon? Prilikom donošenja zakona je sve bilo u redu i zato nije sasvim jasno zašto su nedužna Dalić i pošteni Ramljak morali otići? Zašto su otišli i ostavili našeg premijera na brisanom prostoru, da sada on sam snosi odgovornost za plodove njihova rada? Upravo zato Plenković ne smije otići, i baš zato Plenković mora ostati, sve dok i zadnjem optimistu ne postane jasno koja je cijena interesne stabilnosti koju nam donosi trijumvirat Plenković-Pupovac-Vrdoljak, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Prvo su se hvalili kako vlada radi na nagodbi, a kad je priča postala politički štetna, ograđuju se, i od savjetnika traže neka vrate novac. Zašto bi vratili? Šteta bi bila da im propadnu milijuni koje su platili za osiguranje od odgovornosti. Politika u želji da sebi smanji političku štetu, izlaže čitavu državu riziku. Građani ni krivi ni dužni dovedeni su u poziciju da uvijek plaćaju cijenu tuđih političkih eksperimenata. Što bi rekao gospodin Pupovac, Plenkovića treba platiti suhim zlatom. Zato, narode, pripremi zlato, sarkastičan je Borislav Ristić za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na portalu Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
