Božić, kao blagdan Isusova rođenja, ima glavna tradicijska obilježja u društvu, ali ipak uvijek postoje razlike od obitelji do obitelji. Svoje viđenje Božića i sjećanja iz djetinjstva s portalom Narod.hr podijelila je Bruna Esih.
Kako slavite Božić?
Moji običaji danas su istovjetni onima koje sam imala kao dijete s roditeljima i bratom. Ništa se nije promijenilo. Što se tiče tih dana – nema izlazaka nigdje, obitelj je uvijek bila na okupu. Čak niti pitanje „Mogu li s prijateljima van?“ nije bilo potrebno postavljati kada sam bila mlada jer sam znala odgovor. Danas kada sam odrasla žena i kada imam svoju djecu potpuno mi je jasno zašto je to bilo tako. I ja danas želim da mi je obitelj na okupu kada god postoji prilika za to. Što se tiče kićenja, protivnik sam toga da se u marketinške svrhe sve okiti dva mjeseca unaprijed. To smo uvijek ostavljali isključivo za Badnjak. Jednako tako, u mojoj se kući nikada nije micalo božićno drvce i ukrasi s njega na blagdan Sveta Tri Kralja. Uvijek smo bor ostavljali do Svijećnice, kao što je to običaj i u crkvama. Nemamo kompleks da će netko pomisliti da smo tek 6. siječnja okitili bor. Kod nas tada još uvijek sve svijetli.
Koje vam je najdraže sjećanje Božića iz djetinjstva?
Naravno, iščekivanje maloga Isusa koji će doći. Mi smo dugo bili uvjereni da poklone pod bor donosi mali Isus, a ne roditelji. Onda se cijelu noć nije spavalo, u pidžami smo izlazili van i gledali je li On stigao. Što god da je došlo pod bor – to je bilo veselje najveće pogotovo jer u doba kada smo mi bili djeca izbor svega bio je skroman. Pisali smo porukice malom Isusu prethodno, u kojima smo pisali što bismo željeli. Sada znam koju je to žrtvu tražilo od roditelja da poklon bude bar približan napisanoj želji. Uvijek smo odlazili na misu sa svojim najbližima. Za Badnjak se sjećam mirisa bakalara, naravno. To je i sada prisutno uvijek u mojoj kući. To su neka od sjećanja koja svi kao djeca dijelimo.
Koji je, za Vas, smisao Božića?
Dočekivanje maloga Isusa, odnosno Isusa u našim životima. Smisao je to, kao i biti uz svoju obitelj.
Izvor: narod.hr
