Mostov saborski zastupnik Miro Bulj pitao je u petak vladajuće zašto ne žele prihvatiti njegov prijedlog odluke o proglašenju 29. kolovoza Nacionalnim danom mirotvorstva i Danom sjećanja na dr. Ivana Ivana Šretera, kojega je u proceduru poslao još u veljači, a zbog čega je najavio prikupljanje 30 zastupničkih potpisa kojima će tražiti da se to raspravi kao prioritetna točka dnevnog reda.
“Taj prijedlog sam uputio 5. veljače ove godine, a mi nemamo niti mišljenje Vlade. Znači Vlada ne želi dati mišljenje o dr. Ivanu Šreteru”, poručio je Bulj na početku saborskog zasjedanja, zbog čega je zatražio stanku u ime kluba.
Vladajuće je upitao čega se boje. “Mislite li možda da dr. Šreter ne zaslužuje svoj dan sjećanja u hrvatskom narodu. I dalje prodavajte svoje licemjerstvo, a dajem vam priliku da svi potpišete za dr. Ivana Šretera za kojega Milorad Pupovac ne želi odgovoriti gdje se nalaze njegove kosti”, poručio je Bulj.
Što je razlog Pupovčeve i HDZ-ove šutnje o pitanju dr. Šretera koje je postavio Stevo Culej?
Podsjetimo, “To vam je brat (mrtvi dr. Šreter, op.). Njemu ste najsličniji i po tome kako govorite i po tome što govorite. Meni niste, ni vi ni on. I pogotovo se ne javljajte na ovu temu”, poručio je 6. lipnja u Saboru Milorad Pupovac Stevi Culeju, glede pitanja o sudbini mučenog i ubijenog dr. Ivana Šretera, prvog predsjednika HDZ-a u Pakracu.
Slavko Degoricija je početkom 90-ih bio član i voditelj izaslanstva RH za pregovore s lokalnim vlastima Srba u RH i prisutnim međunarodnim organizacijama. U knjizi je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali ukradenu medicinsku opremu iz hrvatskih bolnica; u zamjenu za Šretera. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave.
Poslije se pokazalo, kako je Pupovac znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob.
Ivan Šreter, prozvan “hrvatskim Gandhijem”, bio je hrvatski je liječnik rodom iz Pakraca koji je početkom Domovinskog rata bio na čelu kriznog štaba za zapadnu Slavoniju te se istaknuo zalaganjem za mirno rješenje, nastojeći izbjeći rat i krvoproliće, stoji u Mostovu prijedlogu odluke.
“Vjerovao je u mir i zajednički život svih naroda koji žive na prostoru Hrvatske, isticao se razboritošću i dobrotom i svim silama je nastojao isključivo mirnim putem doći do mira sa Srbima. Unatoč tome, oteli su ga 18. kolovoza 1991. velikosrpski pobunjenici, te je, po svemu sudeći, zatočen i mučen u logoru Bučje, gdje mu se gubi svaki trag 29. kolovoza 1991, a njegovi posmrtni ostatci nisu nađeni do danas”, navode u Mostu.
