Kao dječak, mladić, a kasnije i kao odrastao čovjek često sam prolazio kroz Vukovar na putu u Šerengrad gdje je bila rodna kuća moje majke. Put me uvijek vodio na Mitnicu i pored vodotornja. Pogled na vodotoranj oduvijek mi je bio fascinantan. Ponekad bi zastao nakon duge vožnje i uz jednu cigaretu promatrao tu čudesnu građevinu. Visok i vitak, a ipak izuzetno čvrst prkosio je svim vremenskim prilikama. Iz njega je zračila enormna snaga.
Inače vodotoranj je izgradila Hidroelektra 1968. godine jer stari vodotoranj uz Hotel Dunav nije imao dovoljan kapacitet vode. Kapacitet novog vodotornja bio je oko 2200 kubnih metara vode. U to vrijeme bio je među najvećim takvim objektima u Europi. Imao je i restoran-vidikovac s kojeg se pružao prekrasan pogled na Vukovar i njegovu okolicu. Nažalost tijekom Domovinskog rata teško je oštećen. Hrvatski stijeg koji je uvijek vijorio na njegovom vrhu bio je znak da Vukovar odolijeva srpskom agresoru. To je kod agresora izazivalo strašan bijes i pokušavao je vatrom iz različitih oružja uništiti zastavu i toranj. Barbari su mu zadali 640 rana no toranj je odbio pasti. Stojeći i dalje postao je simbol Vukovara, grada heroja i simbol pobjede u Domovinskom ratu.
Ovih dana na različitim manifestacijama prikuplja se novac za konzerviranje tornja. Iz Domovine i svijeta stižu donacije za tu namjenu. Uvjeren sam da će svi oni koji vole Hrvatsku u okviru svojih mogućnosti učestvovati makar i svojim skromnim prilogom. Pokažimo i ovaj put zajedništvo i obnovimo ovaj simbol pobjede i neuništivosti hrvatskog naroda.
Pored upućene donacije osjećao sam potrebu i na svoj osobni način iskazati poštovanje prema ovom simbolu te mu posvetio pjesmu.
PONOS VUKOVARA
Ima jedan krasan grad,
vječan, ali uvijek mlad,
svih Hrvata sjajni žar,
to je heroj – Vukovar.
Dok umoran spava,
nad njim toranj bdije,
teško ranjena mu glava,
al’ hrvatski barjak vije.
Vrh barjaka nebom,
prosto siva leti ptica,
simbol herojskoga grada,
Vučedolska golubica,
Ima jedan krasan grad
vječnim žarom gori,
u njem heroj toranj,
rodu svome zbori:
“Simbol sveti ja sam
Domovinskog rata,
jer u meni snažno bije,
hrabro srce svih Hrvata.
Dušmanu sam prkosio,
stajao sam 90 dana,
bitke teške pretrpio,
na tijelu mi 640 rana.
Premda teško ranjen,
odbio sam pasti,
ne dirajte moje rane,
vrijeme će ih srasti.”
Ima jedan krasan grad,
što s Dunavom teče,
u njem heroj toranj,
simbol pobjede i sreće.
Zoran Čapalija – Čaplja
