Zagrebački Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova izglasao je u ponedjeljak prijedlog za imenovanjem Parka Envera Čolakovića u Martićevoj ulici.
Protiv ove odluke prosvjedovao je Vilim Matula, potpredsjednik Vijeća gradske četvrti Donji grad te član platforme Zagreb je naš, rekavši da “bi Enver Čolaković trebao dobiti park u središtu grada, a bio je kulturni ataše tzv. Nezavisne Države Hrvatske u veleposlanstvu u Mađarskoj”. Protiv nje je glasovala i Rada Borić, vijećnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini izabrana s iste liste.
Vilim Matula – glumac, građanski aktivist, Frljićev obožavatelj, nekadašnji član CK SKH
Vilim Matula bio je član Saveza komunista Hrvatske, a na 11. kongresu SKH bio je izabran u Centralni komitet, pisao je u svom članku Ico Markotić.
“U prosincu 1989. godine u Zagrebu se birao CK SKH, Matula i Zdravko Tomac bili su među 75 izabranih u donjoj polovici, Ivica Račan je bio drugi po broju glasova. S vremenom Zdravko Tomac odrekao se komunizma, a Matula zajedno s kolegicom Uršom Raukar opredijelio se za podršku Josipoviću u siječnju 2015. godine. Onom istom Josipoviću koji je krivca za agresiju na Hrvatsku našao u “konglomeratu loših politika”, navodi.
Odgovor Čolakovićevog sina
Esad Čolaković, predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika te sin Envera Čolakovića, obratio se preko Facebooka otvorenim pismom Vilimu Matuli zbog stavova koje je iznio.
Prenosimo pismo u cijelosti:
“Gospodine Matula, što Vam bi?! – otvoreno pismo
Jučer, dne. 23. travnja 2018., na sjednici Odbora Skupštine grada Zagreba za imenovanje javnih površina, a povodom prijedloga da se mala zelena površina u Martićevoj imenuje parkom književnika Envera Čolakovića (jer je od 1946. do 1976. tamo stanovao i radio) gospodin Vilim Matula, ugledni hrvatski glumac, kulturni poslenik i politički aktivist Nove ljevice priredio je fantastičnu javnu predstavu klevetanja i lustracije čovjeka kojeg ni Stara revolucionarna SFSN ljevica nikad nije optužila, a kamoli osudila zbog kolaboracionizma s ustaškim režimom.
U svojoj ideološkoj zasljepljenosti i nepoznavanju biografskih činjenica, literature i kulturnih zasluga Envera Čolakovića – jer njegova predstava je bila namijenjena medijima i političkim oponentima Gradonačelnika Zagreba – ugledni umjetnik izveo je ružnu scenu javne difamacije jednog drugog umjetnika koji se ne može braniti i o čijem životu i stvaralaštvu zaista nema pojma ili namjerno laže.
Tu površnost još bi se i moglo razumjeti, jer kao mlađi čovjek gospodin Matula ne mora znati da je pokojni autor “Legende o Ali-paši” bio stigmatiziran tako da poslije Drugog svetskog rata i sve do smrti (Zagreb,1976.) u bivšoj državi nije mogao nigdje i ništa objavljivati, osim prijevoda. Mogao je g. Matula ipak i za svaki slučaj u tako ozbiljnoj javnoj intervenciji, barem “proguglati” ili poviriti u Wikipediu gdje bio saznao nešto više o bio-bibliografskim podacima pokojnog umjetnika kojeg je naumio posthumno lustrirati ili možda čak zauvijek prognati iz hrvatske kulturne baštine.
Tamo bi, među inim, vidio da u centru Sarajeva odavno postoji ulica Envera Čolakovića i nekoliko osnovnih škola u BiH koje s ponosom nose njegovo ime i da ga bošnjačka (ne valjda ustašofilska!?) kulturna javnost smatra jednim od najznačajnijih autora 20. stoljeća. Možda bi shvatio da je za života stradavao samo zato što se u civilnom smislu deklarirao kao Hrvat islamske vjeroispovjesti, kao uostalom i njegov cjeloživotni prijatelj Mak Dizdar i mnogi drugi istaknuti intelektualci tog doba, ali kao samozatajan čovjek bio potpuno posvećen književnom radu i nezainteresiran za bilo kakav politički angažman.
Ali, ni to mu ne bi dalo za pravo da javno bljezgari i bezrazložno kleveće, tobože zbog brige o toponimima ulica ili parkova u Gradu. Što vam bi, gospodine Matula?! Otkud Vam pravo i drkost da u javnosti lažete kako je Enver Čolaković bio pripadnik ustaškog pokreta i proponent fašistoidne “koljačke kulture NDH” – ako su mediji točno prenijeli Vaše riječi?! Vjerojatno niste ni svjesni što ste uradili.
Da je išta od toga što ste pisali i izgovarali o liku i djelu mog pokojnog oca istinito, onda ja sigurno danas ne bih bio u prilici Vama se obraćati, jer bi se problem sigurno riješio već prije mog rođenja. Iako sam zbog toga tužan i zgrožen, te Vam zato i šaljem otvoreno pismo i prijekor, poslat ću Vam nekoliko romana i knjiga poezije da sami shvatite koliko ste besmislica izgovorili i kakvu tešku nepravdu počinili svojim današnjim istupom. Ta literatura neće Vam olakšati savijest, a javnu ispriku ionako od Vas ne očekujem, niti ne tražim. Ali, ako ipak nešto pročitate i shvatite, nadam se da u svojim budućim javnim istupima kao jedan od lidera Nove ljevice nećete više tako olako i neodgovorno nanositi štetu drugim umjetnicima javnim političkim etiketiranjem i omalovažavanjem njihova doprinosa ukupnoj kulturnoj baštini.
Prije svoje bjesomučne javne intervencije trebali ste znati da je izvornu inicijativu za imenovanje jedne od ulica ili javnih površina u Gradu Zagrebu dalo Društvo hrvatskih književnika još 2013.g. kada je povodom 100-te obljetnice rođenja Envera Čolakovića organiziralo međunarodni znanstveni simpozij o njegovom životu i stvaralaštvu. Pokrovitelji tog simpozija bili su Ministarsvo kulture i sporta RH, Ministarstvo kulture Federacije BiH i Grad Zagreb, uz sudjelovanje predstavnika Kulturnih centara Republike Austrije, Republike Madžarske i Ureda predsjednika RH. Zar Vam može pasti na pamet da bi sve te institucije i tridesetak znanstvenika iz područja povijesti književnosti s vodećih sveučilišta u regiji svoj ugled kompromitirali bilo kakvim sudjelovanjem u razmatranju literarne ostavštine nekog beznačajnog pripadnika “ustašoidne koljačke kulture NDH i Madžarske tog doba””?! I da kao rezultat svega toga bude da se takvom liku oda priznanje imenovanjem neke ulice u Zagrebu. Hej!?
Zar Vi g. Matula zaista mislite da je Enver Čolaković zabunom ili zbog svoje političke legitimacije od Austrije i Madžarske još za života (1969. i 1974.g.) dobio najviša državna odlikovanja za zasluge u kulturi i književnosti, ili da bi Izrael nedavno ozbiljno razmatrao da se bilo koga iz obitelji Čolaković proglasi Pravednikom među narodima, znajući da je bio pripadnik “koljačke kulture NDH” ili samo simpatizer ustaškog pokreta? Naravno da g. Matula to ne zna i da ga nije ni briga.
Naposlijetku, gospodine Matula, probajte si zamisliti situaciju da ste kao mladi glumac u jednoj lošoj predstavi koja je davno skinuta s povijesnog repertoara nastupili u sasvim sporednoj ulozi i da Vam samo zbog toga i bez ikakvog Vašeg sudjelovanja u datom scenariju netko zatim doživotno uskrati nastup na daskama koje znače život, a onda, skoro pola stoljeća nakon Vaše smrti, da se nađe neki novopečeni političar koji o teatru i o Vama osobno ne zna ništa i da Vas javno kleveće zbog te epizodne uloge. I to samo zato jer se netko drugi s više znanja i osjećaja za pravednost i odgovornost sjetio simbolički odati Vam priznanje za ukupni doprinos kulturi svog naroda kojeg ste ostvarili tijekom života izvan javne scene. Zvuči strašno, zar ne?! Sačuvalj Bože da se takva grozomorna situacija dogodi bilo kojem glumcu, a one koji su je stvarno i tragično proživjeli ne smije se post mortem još i vrijeđati.
S dužnim poštovanjem,
Esad Čolaković”, napisao je Čolaković.
Hasanbegović: To je jedna vrsta ideološkog sljepila Vilima Matule
Predsjednik Odbora Zlatko Hasanbegović iz stranke Neovisni za Hrvatsku naveo je da će park u Martićevoj ulici nositi ime Envera Čolakovića jer se radi o znamenitom hrvatskom književniku koji je najveći dio života proveo u Zagrebu i živio baš u Martićevoj ulici.
Kao objašnjenje svog mišljenja Hasanbegović je Tportalu poslao dijelove svoje knjige ‘Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.’, u kojoj navodi da je Čolaković primljen u svojstvu ugovornog činovnika u Ministarstvo vanjskih poslova NDH, a kao poznavatelj mađarskog postavljen je u svojstvu kulturnog izaslanika u poslanstvu u Budimpešti. Poslije kapitulacije Mađarske i ulaska Sovjeta u Budimpeštu, kako navodi Hasanbegović u svojoj knjizi, slomljen zbog pogibije roditelja pješice se vratio u Zagreb. Na raspolaganju Ministarstvu vanjskih poslova ostao je do kraja rata.
“Izveden je i pred sud koji je zvao Sud za zaštitu časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, pred kojim su značajnom broju intelektualaca sudili zbog kulturne suradnje s okupatorom. Pred istražiteljima se branio kako je u diplomatsku službu ušao protiv svoje volje. Nakon što je Titovom amnestijom obustavljen postupak on više nije ni suđen, ali je posljedica bila isključenost iz društva”, navodi Hasanbegović.
Čolakoviću je bilo zabranjeno pisati i objavljivati pa se počeo baviti prevođenjem.
“Nakon Drugog svjetskog rata, poput mnoštva intelektualaca koji su sudjelovali u kulturnom životu NDH, bio je podvrgnut tajnovitom lustracijskom i sudskom postupku, ali Čolaković nikad nije presuđen”, ističe Hasanbegović, dodajući da je prognan iz javnog života i marginaliziran.
Ističe da Čolaković nije bio pripadnik ustaškog pokreta, već je djelovao kao i mnoštvo ljudi koji su sudjelovali u kulturnom životu, recimo kao Slavko Kolar, koji je bio službenik u jednom ministarstvu NDH i nakon Drugog svjetskog rata je radio i stvarao.
“To je jedna vrsta ideološkog sljepila Vilima Matule”, poručio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
