U Deklaraciji o hrvatskom prostoru koju je kao svojevrsni apel čitavoj hrvatskoj javnosti, institucijama i nositeljima vlasti u ožujku ove godine uputila Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti (AAUZ) kao nužnost se navodi i potreba da se Hrvatski prostor štititi reanimacijom važećih strateških dokumenata i pozitivnih zakona među kojima su ApolitikA i Zaštićeni obalni pojas (ZOP), koji se, kako je istaknuto, „ignoriraju i ne provede iz neshvatljivih razloga“, a kao nužnost se za svaki čin bespravne gradnje u Kazneni zakon predlaže vratiti ukinutu kvalifikaciju kaznenoga djela. Inicijatori Deklaracije upozoravaju da je bespravna gradnja ogromni problem, te da hitno treba spriječiti da “hrvatski prostor koji je pod trenutačnom potrošačkom ovisnošću ne bi postao neobnovljivim, trajno izgubljenim bogatstvom, otužnim ambijentom demografske i socijalne pustoši“.
A da su problemi u hrvatskom prostoru zaista ogromni te da ih je nužno rješavati stoji i u Zaključku o prihvaćanju Izvješća o stanju u prostoru RH za razdoblje 2013. – 2019. koji je Hrvatski sabor donio 23. travnja 2021. U tom opsežnom izvješću vrlo su znakovita dva podatka.
Možda će vas zanimati
Deklaracija o hrvatskom prostoru – vapaj za očuvanjem nacionalnog blaga
Ignoriranje propisa
Jedan se odnosi na činjenicu da je još uvijek, „na temelju dostupnih podataka do kojih se došlo različitim analizama i metodologijama, nemoguće utvrditi podatke o postotku izgrađenosti, posebno izdvojenih građevinskih područja izvan naselja“, te zaključak da se „iz analiza svih podataka može zaključiti da u velikom dijelu RH nema realne potrebe za planiranjem dodatnih građevinskih površina već da treba težiti korištenju i privođenju namjeni već planiranih, odnosno njihovoj preraspodjeli sukladno planovima razvoja“.
I zaista, kada se to pročita i usporedi s apelima iz Deklaracije, nameće se pitanje iz kojeg se razloga ignoriraju doneseni propisi, zakoni i strategije o zaštiti i planiranju hrvatskog prostora na svim razinama i što bi nadležni trebali poduzeti da se ipak počne uvoditi reda kako bi se cjelokupni hrvatski prostor zaštitio i razvijao u skladnom odnosu čovjeka i prirode, kako taj naš nacionalni habitat ne bi bio izgubljen za buduće naraštaje?
Država je planirala podvući crtu na gotovo 900.000 legaliziranih objekata, no bespravna gradnja i dalje buja
Uz izostanak planiranja u prostoru i o nebrizi tijekom desetljeća govori i podatak Državnog inspektorata da je nakon prvog donesenog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama 2012., pa do kraja 2018. legalizirano gotovo 900.000 objekata. Tu je država planirala podvući crtu, ali u zadnje četiri godine utvrđeno je oko 18.000 novih povreda zakona, najviše u Dalmaciji i Istri.
4330 rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenih objekata
U tom je razdoblju izdano 4330 rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenih objekata, što su gotovo tri rješenja dnevno. U ožujku ove godine Državni inspektorat najavio je rat bespravnoj gradnji, a samo u svibnju je uklonjen 31 bespravni objekt.
Možda će vas zanimati
Deklaracija o hrvatskom prostoru: U politikama je očito zanemarivanje suvislog gospodarenja prostorom
Danas nitko ne zna koliki je ukupni hrvatski turistički smještajni potencijal, odnosno veličina i vrijednost njegova prostora.
Na području četiri dalmatinske županije; Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske, od 01. travnja 2019., od kada je građevinska inspekcija dijelom Državnog inspektorata, utvrđeno je 1.280 slučajeva gradnje protivno propisima. Prema podatcima javne ustanove Natura Histrica, na području Istre ima pedesetak tisuća bespravnih objekata koja se dijeli na više vrsta, od one koja se događa unutar građevinskih područja, na onu koja je puno gora, a događa se izvan građevinskog prostora, te na najgori oblik kada se događa u zaštićenim područjima.
Bespravna gradnja
Po podacima Doing Businessa, publikacije Svjetske banke u kojoj se od 2003. godine daje pregled godišnjeg stanja pojedinog gospodarstva, uz ostalo se navodi da su „mnoge povijesne urbane cjeline, posebice u obalnom dijelu RH, ugrožene bespravnom gradnjom ili gradnjom izvan mjerila, omogućenom važećim urbanističkim planovima te prekomjernom turističkom eksploatacijom“, pa se tim više kao mrtvo slovo na papiru doimaju odredbe Zakona o prostornom uređenju[koji određuje ciljeve, načela i subjekte prostornog uređenja, praćenje stanja u prostoru i području prostornog uređenja, uvjete planiranja prostora, prostorne planove i njihovu provedbu, uređenje građevinskog zemljišta i imovinske institute uređenja građevinskog zemljišta.
ApolitikA
U Deklaraciji spomenuta ApolitikaA punog naziva ‘Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013-2020. dokument je usvojen na sjednici Vlade RH 29. studenog 2012. i predstavlja nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja. Inicijativu za izradu i donošenje tog dokumenta pokrenuo je Razred arhitekata Hrvatske komore arhitekata i građevinara i Udruženje hrvatskih arhitekata na 1. kongresu hrvatskih arhitekata 2004.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Prepoznavanje mjesta arhitekture u smislu njene kulturne, estetske i društvene vrijednosti dovelo je do 25. listopada 2010. u Splitu do potpisivanja zajedničke Izjave Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Savjeta prostornog uređenja RH, Hrvatske komore arhitekata i Udruženja hrvatskih arhitekata. Njome su se obvezali na promicanja i aktivno sudjelovanje u aktivnostima vezanim uz donošenje dokumenta, čime je započeto stvaranje nacionalne platforme.
U tom dokumentu koji se nalazi na službenim stranicama Vlade RH, uz ostalo stoji kako je „bitno naglasiti da je donošenjem ovog dokumenta Vlada prepoznala društveni i kulturni značaj arhitekture i postala promotor u njenoj promidžbi i ostvarivanju kvalitetnog izgrađenog okoliša. Oni koji dolaze iza nas, naslijedit će arhitekturu i prostorne odnose oblikovane prema našim profesionalnim znanjima, estetskim i socijalnim mjerilima, i po tome će određivati vrijednost vremena u kome danas živimo i djelujemo.
Tri osnovna cilja na koja je usmjerena ApolitikA
ApolitikA je usmjerena na ostvarivanje tri osnovna cilja.
Kulturu građenja koja je preduvjet za kvalitetu izgrađenog prostora, zatim na kvalitetu izgrađenog prostora kao osnove za dobar život svakog pojedinca, te na kvalitetnu arhitekturu koja treba postati poticaj nacionalnom razvoju i napretku. Arhitektonske politike koordinirano provode, neposredno ili posredno, svi dionici prostornog razvoja: zakonodavac, tijela javne uprave na svim razinama, akademska zajednica, znanstvene institucije, strukovne organizacije i udruge, arhitekti i inženjeri, kulturne institucije, organizacije i udruge, udruge građana, pojedinci i mediji“, stoji u Izjavi.
Drugi, u Deklaraciji spomenuti dokument koji se „ignorira i ne provedi iz neshvatljivih razloga“, je Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja (ZOP) kojom se određuju uvjeti i mjere za uređenje zaštićenog obalnog područja mora u svrhu njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja.
Uredba propisuje da ZOP obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte i ucrtava se na Hrvatskoj osnovnoj karti (zemljovidu) dopunjenoj ortofoto (aerofotogrametrijskim) prikazom. Obalna crta u smislu ove Uredbe je crta plimnog vala na obali.
*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije
Tekst se nastavlja ispod oglasa
