Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje opovrgnuo je u četvrtak “optužbe i niz netočnih tvrdnji” koje o njima , kako navodi, kontinuirano iznosi predsjednik Zajednice povratnika Hrvatske Josip Kompanović.
Zajednica povratnika Hrvatske zatražila je u srijedu smjenu predstojnice Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Mirelu Stanić Popović, tvrdeći da taj ured novac poreznih obveznika troši na ugovor kojim se financira Srpsko narodno vijeće, te da je ona odgovorna za “pljačku novca hrvatskih poreznih obveznika” i “uhljebljivanje kadrova SDP-a i SDSS-a”.
Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje ističe kako “kontinuirani napadi Kompanovića i Zajednice povratnika Hrvatske, zasnovani na neistinitim, lažnim i zlonamjernim navodima, nanose štetu ugledu, ne samo tog ureda, nego i svih državnih i javnih tijela u Republici Hrvatskoj, jer se time ruše, obezvrjeđuju i difamiraju napori i zalaganja svih onih koji rade na zastupanju interesa prognanika, izbjeglica i brojnih korisnika o kojima, na razne načine, skrbi Državni ured”.
“Kao pravni slijednik Vladinog Ureda za izbjeglice i prognanike, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje od početka se drži principa koji je primjenjiv za sve društvene okolnosti i prilike. S tim u vezi, Zajednica povratnika Hrvatske, kao udruga koja zastupa interese povratnika, po pitanju dostojanstvenog života u progonstvu te za stvaranje uvjeta za što brži povratak kućama, ne bi trebala biti protiv zaštite prava izbjeglica, imovinskih i stambenih pitanja pa makar se radilo i o manjinskom povratku”, naglašava se.
Ured ističe kako se radi o ljudima koji su bili ili prognanici, ili povratnici, ili izbjeglice, ili nisu ostvarili svoja imovinska i stambena pitanja, a za koje, u cijelosti, vodi brigu ovaj Ured.
“Već duže vrijeme provode se neopravdani pritisci te se tako onemogućuje državne institucije i njihove djelatnike u savjesnom obavljanju dužnosti i obveza”, tvrdi taj Ured i ocjenjuje da je riječ o “politizaciji i politički motiviranim istupima koji se koriste za osobne probitke i interese”.
Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje u demantiju podsjeća kako će odobrenim bespovratnim sredstvima u iznosu od 410 tisuća eura, biti sufinancirani troškovi provedbenih aktivnosti u okviru Nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja. Procijenjena vrijednost provedbe aktivnosti iznosi 440 tisuća eura, od čega 30 tisuća eura doprinosi Republika Hrvatska vlastitim sredstvima koja su predviđena u okviru redovnih primanja već zaposlenih djelatnika Državnog ureda.
Podsjeća da je Javni poziv za prijavu projekata udruga usmjerenih na uspostavu partnerstva za osnivanja i osnaživanja kapaciteta mreže lokalnih koordinatora u sklopu Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja bio transparentan, a nakon provedene radionice pristigla je jedna prijava koja je zadovoljavala uvjete, a koju je podnijelo Srpsko narodno vijeće s kojim je sklopljen Ugovor o dodjeli financijskih sredstava.
Po pitanju objave Javnog poziva Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje za rad na provedbi Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja kojim je predviđeno angažiranje 20 terenskih djelatnika, a koji će vršiti prekogranične provjere, Državni ured ističe da se radi o mahom nezaposlenim osobama kojima je dana prednost prilikom objave Javnog poziva.
“Karakterizacijom osoba ‘uhljebima SDP-a i SDSS-a’, nanosi se poniženje svim onima koji su nezaposleni, nisu članovi stranaka i koji su se javili na ovaj Javni poziv”, naglašava se, izražavajući žaljenje što “Kompanović smatra da su nezaposlene osobe koje se prijavljuju na Javni poziv pod istim uvjetima i bez obzira na nacionalnost, odnosno stranačku pripadnost, zapravo stranački uhljebi, a ne nezaposlene osobe koje traže svoju priliku za rad”.
Ured podsjeća i kako tim javnim pozivom Republika Hrvatska ispunjava svoje međunarodno preuzete obveze prema zemljama partnerima Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja, obavljajući za njih prekogranične provjere podataka o osobama koje su izrazile potrebu stambenog zbrinjavanja i povratka na području Republike Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore.
“Najveći broj prekograničnih provjera podataka odnosi se na osobe hrvatske nacionalnosti koje su izrazile želju i potrebe za povratkom u BiH, mahom u područja Bosanske Posavine”, tvrdi se.