Dijanović: Začarani krug pokvarenosti, političke nepismenosti i izostanka elementarne pameti

Komad metalno-drvene konstrukcije na Trgu bana Josipa Jelačića nedavno je pao na prolaznika i teško ga ozlijedio. Bit će da je to „sigurna Hrvatska“ o kojoj smo slušali prošloga ljeta. Ne znamo što o tome kaže dojučerašnja Bandićeva pobočnica Jelena Pavičić Vukičević koja je nedavno kao svoje kandidate za zamjenike predstavila Ottu Barića (koji sada valjda više ništa sporno ne vidi u mandatu pokojnoga šefa sadašnje v. d. gradonačelnice) i Ivicu Lovrića. Barić je arhitekt pa bi vjerojatno imao što za reći o sigurnosti zagrebačkih zgrada nakon potresa. Godinu dana od potresa je prošlo, a obnove još nema na vidiku, piše Davor Dijanović za HKV.

Svojim najavama u nedjelju nas je razveselio ekofeministički aktivist Tomislav Tomašević. On je u emisiji Nedjeljom u 2 iznio ingeniozan plan (na koji bi hitno trebao zatražiti autorska prava jer će se za njega otimati diljem Europe i svijeta) o tome kako će dosadašnje uhljebe (hrvatski: ukruhe) raspodijeliti na druga radna mjesta na kojima će, predmnijevamo, ovi postati udarnici rada. Da nam živi rad, rad!

To što nam elementarna logika govori da na uhljebnička mjesta dolaze ili ljudi bez kompetencija i vještina ili pak oni koji se ne vole pretjerano oznojiti, to pretjerano ne briga aktivista Tomaševića. No tko zna: s obzirom na to da je Tomašević poznat kao ljuti antikapitalist, možda je njegova prikrivena agenda sadržana u rečenicama Galilea iz legendarne serije Velo misto. Galileo je, naime, rekao da se je on protiv kapitalizma borio neradom. Ne treba stoga isključiti da Aktivist, od kojega veća upravljačka iskustva ima i voditelj Ureda za koordinaciju sustava procjene učinka propisa, planira uz postojeće uhljebe zaposliti još vojsku uhljeba koji će iznutra sabotirati kapitalizam svojim – neradom.

Pred nama je nešto manje od pet tjedana kampanje za lokalne izbore, a kandidati se natječu u predizbornim obećanjima, kako u Zagrebu tako i u drugim mjestima. Lokalni izbori za sobom povlače mogućnost uhljebljivanja vrlo velikoga broja ljudi, mnogo većega nego na parlamentarnim izborima pa je i laktarenje mnogo snažnije.

Mjesec-dva majmuniranja po skupovima, koji su u vremenu korona-kriza i ovako ograničeni, kasnije će za sretnike rezultirati s četiri godine dobro plaćenog posla na kojemu se ne će pretrgati od rada. Politika je uvijek privlačila neradnike i džabalebaroše, ali se čini da u današnjem vremenu ovi debelo prednjače nad idealistima koji su skupina koja je postala ugroženija od Sredozemne medvjedice, ako više uopće i postoji.

Na udaru vladajućih struktura često se nalaze opasni populisti. Kao novi korak u borbi protiv zlosutnog populizma donesena je odluka da će se krajem travnja, slučajno 2 tjedna pred izbore, umirovljenicima isplatiti naknade u iznosu od 400 do 1600 kuna. Financijsko darivanje 800.000 birača dva tjedna pred izbore nikako ne spada u sferu populizma, štoviše to je antipopulistički potez per excellence. Tko drugačije kaže taj ne želi pomoći najugroženijima, zar ne?

Proći će i ova kampanja, i ovaj predizborni cirkus, a nakon toga ne će nas dočekati ništa bolja situacija. Hrvatska propada iz godine u godinu, po svim smo relevantnim pokazateljima samo dno Europske unije. Pritom samo još naivne budale misle kako je to tako zato što imamo loše političare i (pre)pošteni narod. Ne, narod je taj koji zbog sitne koristi glasuje uvijek za iste političke opcije, a oni koji ne glasuju najsnažnije perpetuiraju postojeće strukture jer omogućuju klijentelama da svojim discipliniranim izlaskom održavaju korumpirane upravljačke nomenklature.

Riječ je o začaranome krugu pokvarenosti, političke nepismenosti i izostanka elementarne pameti. Ništa ne ulijeva nada da će se u tome pogledu išta promijeniti. A iz godine u godinu sve nas je manje…

*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr