Kazališni redatelj Krešimir Dolenčić demantirao je u petak optužbe srpskog pravnog tima pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) da je “poticao na zločine u Hrvatskoj” i hrvatske Srbe smatrao manje vrijednim građanima.
“Ovo za što me optužuju je laž i besmisao”, naglašava Dolenčić u demantiju. “Od mene i mojih stavova nikada nitko nije bio u opasnosti, a u ovakvom kontekstu sada, ugrožena je i moja obitelj i moj život i rad. Pozvat ću stoga sve one koji su ikada od mene čuli, ili pročitali bilo kakav govor mržnje da se jave”, poručuje i poziva hrvatski kazališni redatelj.
Voditelj srpskog pravnog tima pred ICJ-om Saša Obradović u četvrtak je tijekom iznošenja argumenata za protutužbu protiv Hrvatske za genocid u Oluji rekao da su hrvatski Srbi uoči Oluje smatrani “manje vrijednim građanima, da su kolektivno krivi za zločine nad Hrvatima i da ih treba kazniti”. To je sudskom vijeću nastojao dokazati izjavom predsjednika Franje Tuđmana da je “sretan što mu žena nije Srpkinja ili Židovka”, riječima hrvatskog političara Šime Đodana o srpskim “šiljatim glavama” i “vjerojatno manjim mozgovima” te kazališnog redatelja Krešimira Dolenčića, tada ravnatelja Gavelle, da su Srbi životinje s istoka s primitivnom kulturom.
Dolenčić tu optužbu naziva nevjerojatnom. “Spominjati moje ime u konstrukciji primjera pozivanja na mržnju besmisleno je, jer bi me takvi stavovi, izjave, ili akcije već odavno sustigle kod mojih brojnih prijatelja sa svih strana i s ‘ovih prostora'”, kaže Dolenčić.
Poručuje da se 32 godine profesionalno bavi kazalištem i da je radio u mnogim teatrima i Hrvatskoj i inozemstvu i susreo se sa ljudima najrazličitijih nacija, vjera, uvjerenja, s umjetnicima i stotinama drugih koji su mu oplemenili, inspirirali i obogatili život svojim znanjem, običajima, kulturom, ljubavlju prema vlastitom narodu, jeziku, ili baštini. “Nikada nigdje još nisam susreo nekoga tko bi mi svojom različitošću dao makar i najmanji povod da ga smatram manje vrijednim ili značajnim”, naglašava Dolenčić.
Kazao je i da je tijekom vođenja Gavelle u ratnim godinama u tom kazalištu bilo zaposlenika različitih generacija, nacionalnosti, vjere i svega onoga u čemu se u kazalištu uopće ne pita. “Kako tada, tako i danas, nisam se pitao tko je tko, odakle je i koje je nacije”, rekao je Dolenčić.
Rat u kojem je Hrvatska neopisivo platila i propatila ne povezujem, niti sam povezivao sa odmazdom, uvredama i optužbama cijelih naroda. Želim živjeti u svijetu pomirenja, suradnje i suosjećaja za svakoga. Tako odgajam svoju djecu, tako učim svoje studente i tako radim svoj posao. Ovo za što me optužuju je laž i besmisao, no shvatit ću ju samo kao nevažnu epizodu loše serije o mržnji, netoleranciji, novcu i moći”, zaključio je.
