Ovih je dana gotovo neopaženo u našim medijima prošla vijest da je Američki savjet pedijatara (ACP), neprofitna udruga odvojena od Američke akademije pedijatara (AAP) još od 2002.g. izjavio da ‘Rodna ideologija šteti djeci’ te naveo 8 argumentiranih točaka koje to stručno objašnjavaju. Izjavu prati i znanstvena bibliografija koja potvrđuje njihove navode. Upravo radi politizacije i ideologizacije po pitanjima rodne ideologije krovne udruge AAP, niz uglednih liječnika i stručnjaka odlučio je nepristrano djelovati i posvetiti svoj rad dobrobiti i zdravlju djece, koji je utemeljen samo na najboljim znanstvenim spoznajama.
Trenutno se na Johns Hopkins Medical School vrši nevjerojatan pritisak da jedan od supotpisnika ove izjave, uvaženi prof.dr. Paul McHugh, MD odstupi s trenutne pozicije iz te bolnice. Koliko je stručan i utjecajan Dr. McHugh govori činjenica da je obnašao dužnost predstojnika Klinike za psihijatriju u toj bolnici od 1975-2001 te je od 2001. predsjednički savjetnik za bioetiku uz mnoga druga ugledna profesionalna i javna djelovanja. Dakle, neviđene hajke, etiketiranja (‘hate groups’) i medijska razapinjanja ne događaju se samo u Hrvatskoj već svugdje gdje se može čuti glas razuma. Čini se da su stručnjaci koji su cijeli život posvetili napretku znanosti, liječenju i dobrobiti pacijenata odjednom izgubili sve svoje znanje, stručnost i moral kada su se usudili suprostaviti ‘mainstram’ ideologiji.
U kontekstu ovih događanja trebamo razumjeti kako se ovom se izjavom željelo upozoriti na moguću štetu relativizacije i širenja ‘transgenderizma’ tj. transeksualnosti (ljudi koji se ne identificiraju s vlastitim biološkim spolom) u SAD-u. Naime, posljednjih se godina neodgovorno medijski promiče kirurška promjena spola, upotreba hormonalne terapije s ciljem usporavanja puberteta, upotreba zahoda suprotnog spola već u djece u ranoj dobi, zabranjuje se psihijatrima pružati stručnu pomoć djeci i roditeljima ukoliko to ne vodi kirurškoj/hormonalnoj ‘promjeni’ spola i sl. U SAD-u je u nekoliko država već ozakonjena ‘osobna istina o spolu’ na temelju osjećaja i traženje afirmacije iste (čak i bez medicinske dokumentacije!) te široke promjene javnih uloga te prilagođavanja društva poplavi transgenderizma. To je država gdje se ljudi pitaju zašto ne ugrađivati silikonske implantate muškarcima ako oni to žele. Zašto dječak koji ima 7 ili 12 godina ne može ići u WC s djevojčicama jer se ‘osjeća’ žensko? Zahtjevi da se djeca u školi oslovljavaju imenom suprotnog spola po želji jer se tako ‘osjećaju. Znanost se ponovno gura na stranu i govori se o osjećajima i ‘fluidnoj seksualnosti’ kojoj treba podjarmiti cijelo društvo. No, ljudi koji upozoravaju na moguće posljedice ovih društvenih promjena na djecu izloženi su neviđenoj diskriminaciji, uvredama i netoleranciji – ne traži se stručna rasprava već je važno kako što glasnije i snažnije diskreditirati ‘neprijatelja – čovjeka’ ukoliko se on ne uklapa u paradigmu rodne ideologije te ga što prije ukloniti iz stručnog i javnog života.
Sve je to lijepo objasnio prof.dr. Matko Marušić , jedan od naših najplodnijih i najcitiranijih znanstvenika (preko 180 znanstvenih radova, mnoge knjige, udžbenici, skripte) prije nekoliko dana u emisiji na HTV 4. Prof. dr M. Marušić objasnio je biološku zadanost spola te aktivizam koji je bio na djelu u izradi Jovanovićevog i Štulhoferovog spolnog odgoja te koji je prisutan i u sadašnjoj izradi kurikula spolnog odgoja jer na njemu opet rade isti ljudi. Marušićeva stručnost nije bila dovoljna za neke web portale, udruge i udrugice koje dobro žive na državnom proračunu te su odmah napali HTV radi neprofesionalnosti novinara i ‘diskriminacije’, propitkujući i stručnost našeg uvaženog profesora i znanstvenika. Šira se javnost ne sjeća da se tako detaljno ikada analizirala stručnost ‘uvaženih kadrova’ koji govore u prilog njihovom aktivizmu, a koji nemaju niti 1/10 objavljenih radova niti stručnog znanja kao M. Marušić. No znanje nije važno – ipak je sve u ideologiji.
Sjetimo se kako je prije 2,5 godine već odavno bivši SDP-ov ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović ponosno objavio da je tiskan Plan i program zdravstvenog odgoja i priručnici za nastavu u 30 tisuća primjeraka te da će od jeseni 2013.g. biti uveden u sve osnovne i srednje škole te kako je plan napravljen prema najvišim pedagoškim, tehničkim i proceduralnim uvjetima.
Na taj ‘savršeni plan’ bilo je upućeno 1967 primjedbi udruga i pojedinaca. Cijela država se digla na noge jer se na jedan perfidan način rodna ideologija htjela uvući u učionice i u naše obitelji. Naravno, zdravstveni odgoj je nužno potreban u školama (pa tamo je već godinama – hvala profesorima) te nije bilo kritike na predložena 3 modula, no 4. modul (spolni odgoj) doživio je mnoštvo kritika struke i zainteresirane javnosti. Vrlo brzo je otkriveno da se je u bibliografiji koristila neprimjerena građa koja promiče pornografiju te rodnu ideologiju, a jedan od citiranih autora Theo Sandfort je aktivni pedofil koji je protjeran čak i iz Nizozemske. Javna je tajna bila i da je taj modul među profesorima doživio ‘tihi otpor’ i da nikada nije zaživio.
Na što vas podsjeća činjenica da je takav ‘stručan i savršen’ ZO trebao biti uveden u škole bez javne rasprave? Komunizam? Teror? Strahovlada? Da podsjetimo, tek je nakon velikog protesta javnosti predložena i provedena javna rasprava. Je li netko odgovarao radi nepoštivanja propisanih procedura? Radi štete koja je nanesena učenicima, roditeljima, profesorima? Radi izgubljenih sati ‘jalovog’ rada na državni račun? Odluka o provedbi plana bila je nezakonito i prijevremeno potpisana i zapečaćena no za to da nitko nije odgovarao. Toliko o poštivanju procedura. Čak su se na stranicama Ministarstva objavljivale laži da je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) potvrdila kvalitetu tog zdravstvenog odgoja!?! Podvala kao i mnoge, jer nikada nije objavljeno tko je i kada dao tu preporuku u ime SZO. Jovanović se nadao da će ta laž kao i mnoge prije izrečene jednostavno postati stvarnost, ako se dovoljno dugo ponavlja. Postavilo se i pitanje o stručnoj osposobljenosti profesora koji bi to trebali predavati. Također, roditeljima nije bio predstavljen nikakav udžbenik ili priručnik da bi mogli vidjeti što djeca uče (ili s njima kod kuće ponoviti važno gradivo). Svi koji su se usudili imati pitanja ili poticali raspravu bili su diskreditirani, izloženi podrugivanju i medijskom razapinjanju.
No, Jovanović je otišao i ostavio nemjerljivu štetu ministarstvu, roditeljima, profesorima i cijelom hrvatskom društvu, njegove nezakonite odluke (srećom) nikada nisu zaživjele – no gdje je odgovornost za sve te propuste i nezakonitosti? Tko provjerava zakonitost rada ministara i ministarstava, iako oni više ne obnašaju dužnosti? Za mnoge je dovoljno olakšanje što Jovanović više nema moć nad provođenjem neutemeljenih odluka, no u istinskoj demokraciji odgovornost bi trebala pratiti sve odluke, čak i kada im mandati isteknu. A ove su se odluke i propusti ticali najranjivijih – naše djece.
Što se javnosti tiče – lik Željka Jovanovića je već izblijedio, od njega ćemo pamtiti samo bahati i karikaturalni nastup, nekulturan jezik i propali kurikul – to je njegovo nasljeđe. Također, i nedostatak časti, jer da je ima dobrovoljno bi bio odstupio s pozicije ministra nakon tolikih propusta i pogrešaka.
Na svima nama, građanima ove zemlje, koji želimo da naša djeca ne odrastaju pod uništavajućim djelovanjem bilo koje ideologije je da ustrajno i uporno tražimo promjene.
